Službene novine FBiH - Godina 2025 Broj 32

Godina XXXII - Broj 32 Srijeda, 30. 4. 2025. godine S A R A J E V O ISSN 1512-7079 DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 791

Na temelju Amandmana CXXIII. stavak (4) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 22. travnja 2025. godine, donio je

ODLUKU O IZBORU SUDACA USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I. Za suce Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izabrani su: **Boris Barun** iz reda hrvatskog naroda, **Anja Vuleta - Pavelka** iz reda srpskog naroda. II. Ova odluka bit će objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". DN broj 02-02-991/25 22. travnja 2025. godine Sarajevo Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH **Tomislav Martinović** , v. r. Na osnovu Amandmana SHHIII stav (4) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 22. aprila 2025. godine, donio je

ODLUKU O IZBORU SUDIJA USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I Za sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercego- vine izabrani su: **Boris Barun** iz reda hrvatskog naroda, **Anja Vuleta - Pavelka** iz reda srpskog naroda. II Ova odluka biće objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". DN broj 02-02-991/25 22. aprila 2025. godine Sarajevo Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH **Tomislav Martinović** , s. r. Na osnovu Amandmana CXXIII stav (4) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 22. aprila 2025. godine, donio je

ODLUKU O IZBORU SUDIJA USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

I. Za sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine izabrani su: **Boris Barun** iz reda hrvatskog naroda, **Anja Vuleta - Pavelka** iz reda srpskog naroda. II. Ova odluka bit će objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH". DN broj 02-02-991/25 22. aprila 2025. godine Sarajevo Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH **Tomislav Martinović** , s. r. Broj 32 - Stranica 2 Srijeda, 30. 4. 2025.

VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 792

Na temelju članka 19. stavak (3) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici, održanoj 13.03.2025. godine, donosi

RJEŠENJE O FORMIRANJU KOORDINACIONOG TIMA ZA KOORDINACIJU AKTIVNOSTI U SVEZI SA PRIPREMOM PRIJEDLOGA STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028 I AKCIONOG PLANA ZA PROVEDBU STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028

I. Formira se Koordinacioni tim za koordinaciju aktivnosti u svezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provedbu strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, u sljedećem sastavu: 1. Jasenko Muharemagić, predsjednik Antikorupcionog tima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, 2. Rijada Halilović, Federalno ministarstvo unutarnjih poslova, 3. Vahidin Munjić, Federalna uprava policije, 4. Diana Ružić, Federalna uprava za inspekcijske poslove, 5. Sanja Zadro, Federalno ministarstvo financija i 6. Mirna Knežević, Federalno ministarstvo pravde. II. Zadatak Koordinacionog tima iz točke I. ovog rješenja je da, koordinira aktivnosti u vezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provedbu strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028. III. Ovo rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 736/2025 13. ožujka 2025. godine Sarajevo Premijer **Nermin Nikšić** , v. r. Na osnovu člana 19. stav (3) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici, održanoj 13.03.2025. godine, donosi

RJEŠENjE O FORMIRANjU KOORDINACIONOG TIMA ZA KOORDINACIJU AKTIVNOSTI U VEZI SA PRIPREMOM PRIJEDLOGA STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028 I AKCIONOG PLANA ZA PROVOĐENjE STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028

I Formira se Koordinacioni tim za koordinaciju aktivnosti u vezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, u sljedećem sastavu: 1. Jasenko Muharemagić, predsjednik Antikorupcio - nog tima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, 2. Rijada Halilović, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, 3. Vahidin Munjić, Federalna uprava policije, 4. Diana Ružić, Federalna uprava za inspekcijske poslove, 5. Sanja Zadro, Federalno ministarstvo finansija i 6. Mirna Knežević, Federalno ministarstvo pravde. II Zadatak Koordinacionog tima iz tačke I ovog rješenja je da, koordiniše aktivnosti u vezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028. III Ovo rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 736/2025 13. marta 2025. godine Sarajevo Premijer **Nermin Nikšić** , s. r. Na osnovu člana 19. stav (3) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici, održanoj 13.03.2025. godine, donosi

RJEŠENJE O FORMIRANJU KOORDINACIONOG TIMA ZA KOORDINACIJU AKTIVNOSTI U VEZI SA PRIPREMOM PRIJEDLOGA STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028 I AKCIONOG PLANA ZA PROVOĐENJE STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028

I. Formira se Koordinacioni tim za koordinaciju aktivnosti u vezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, u sljedećem sastavu: 1. Jasenko Muharemagić, predsjednik Antikorupcionog tima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, 2. Rijada Halilović, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, 3. Vahidin Munjić, Federalna uprava policije, 4. Diana Ružić, Federalna uprava za inspekcijske poslove, 5. Sanja Zadro, Federalno ministarstvo finansija i 6. Mirna Knežević, Federalno ministarstvo pravde. II. Zadatak Koordinacionog tima iz tačke I. ovog rješenja je da, koordinira aktivnosti u vezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028. III Ovo rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 736/2025 13. marta 2025. godine Sarajevo Premijer **Nermin Nikšić** , s. r.

793

Na temelju članka 19. stavak (3) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici, održanoj 13.03.2025. godine, donosi Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 3

RJEŠENJE O FORMIRANJU RADNE SKUPINE ZA PRIPREMU PRIJEDLOGA STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028 I AKCIONOG PLANA ZA PROVEDBU STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028

I. Formira se Radna skupina za pripremu Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provedbu strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, u sljedećem sastavu: 1. Vahidin Munjić, predstavnik Federalnog ministarstva unutarnjih poslova - Federalna uprava policije, 2. Tijana Babić, predstavnik Federalnog ministarstva pravde, 3. Dženana Redžić, predstavnik Federalnog ministarstva financija, 4. Samra Kadribegović, predstavnik Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, 5. Sanela Jakubović, predstavnik Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, 6. Jusuf Brkić, predstavnik Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, 7. Amir Zahirović, predstavnik Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, 8. Tatjana Pejaković, predstavnik Federalnog ministar- stva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, 9. Anamarija Magazinović, predstavnik Federalnog ministarstva zdravstva, 10. Davorka Jukić, predstavnik Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, 11. Anita Vlašić, predstavnik Federalnog ministarstva kulture i športa, 12. Sanjin Dugalić, predstavnik Federalnog ministarstva trgovine, 13. Selma Kličić, predstavnik Federalnog ministarstva prostornog uređenja, 14. Irma Kadrić, predstavnik Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 15. Izudina Smajkić, predstavnik Federalnog ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta, 16. Dejan Knežević, predstavnik Federalnog ministarstva okoliša i turizma. II. Zadatak Radne skupine iz točke I. ovog rješenja je da u suradnji sa Koordinacionim timom za koordinaciju aktivnosti u svezi sa pripremom Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provedbu strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, za Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, pripremi Prijedlog strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provedbu strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 u roku od četiri (4) mjeseca. III. Ovo rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 737/2025 13. ožujka 2025. godine Sarajevo Premijer **Nermin Nikšić** , v. r. Na osnovu člana 19. stav (3) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici, održanoj 13.03.2025. godine, donosi

RJEŠENjE O FORMIRANjU RADNE GRUPE ZA PRIPREMU PRIJEDLOGA STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028 I AKCIONOG PLANA ZA PROVOĐENjE STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028

I Formira se Radna grupa za pripremu Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, u sljedećem sastavu: 1. Vahidin Munjić, predstavnik Federalnog mini- starstva unutrašnjih poslova - Federalna uprava policije, 2. Tijana Babić, predstavnik Federalnog ministar- stva pravde, 3. Dženana Redžić, predstavnik Federalnog ministar- stva finansija, 4. Samra Kadribegović, predstavnik Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, 5. Sanela Jakubović, predstavnik Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, 6. Jusuf Brkić, predstavnik Federalnog mini- starstva rada i socijalne politike, 7. Amir Zahirović, predstavnik Federalnog mini- starstva raseljenih osoba i izbjeglica, 8. Tatjana Pejaković, predstavnik Federalnog mini- starstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno- oslobodilačkog rata, 9. Anamarija Magazinović, predstavnik Federalnog ministarstva zdravstva, 10. Davorka Jukić, predstavnik Federalnog mini- starstva obrazovanja i nauke, 11. Anita Vlašić, predstavnik Federalnog mini- starstva kulture i sporta, 12. Sanjin Dugalić, predstavnik Federalnog mini- starstva trgovine, 13. Selma Kličić, predstavnik Federalnog mini- starstva prostornog uređenja, 14. Irma Kadrić, predstavnik Federalnog ministar- stva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 15. Izudina Smajkić, predstavnik Federalnog mini- starstva razvoja, poduzetništva i obrta, 16. Dejan Knežević, predstavnik Federalnog mini- starstva okoliša i turizma. II Zadatak Radne grupe iz tačke I ovog rješenja je da u saradnji sa Koordinacionim timom za koordinaciju aktivnosti u vezi sa pripremom Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, za Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, pripremi Prijedlog strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 u roku od četiri (4) mjeseca. III Ovo rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 737/2025 13. marta 2025. godine Sarajevo Premijer **Nermin Nikšić** , s. r. Broj 32 - Stranica 4 Srijeda, 30. 4. 2025. Na osnovu člana 19. stav (3) Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici, održanoj 13.03.2025. godine, donosi

RJEŠENJE O FORMIRANJU RADNE GRUPE ZA PRIPREMU PRIJEDLOGA STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028 I AKCIONOG PLANA ZA PROVOĐENJE STRATEGIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE 2024 - 2028

I. Formira se Radna grupa za pripremu Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, u sljedećem sastavu: 1. Vahidin Munjić, predstavnik Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova - Federalna uprava policije, 2. Tijana Babić, predstavnik Federalnog ministarstva pravde, 3. Dženana Redžić, predstavnik Federalnog ministarstva finansija, 4. Samra Kadribegović, predstavnik Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, 5. Sanela Jakubović, predstavnik Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, 6. Jusuf Brkić, predstavnik Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, 7. Amir Zahirović, predstavnik Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, 8. Tatjana Pejaković, predstavnik Federalnog ministar- stva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobo- dilačkog rata, 9. Anamarija Magazinović, predstavnik Federalnog ministarstva zdravstva, 10. Davorka Jukić, predstavnik Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, 11. Anita Vlašić, predstavnik Federalnog ministarstva kulture i sporta, 12. Sanjin Dugalić, predstavnik Federalnog ministarstva trgovine, 13. Selma Kličić, predstavnik Federalnog ministarstva prostornog uređenja, 14. Irma Kadrić, predstavnik Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 15. Izudina Smajkić, predstavnik Federalnog ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta, 16. Dejan Knežević, predstavnik Federalnog ministarstva okoliša i turizma. II. Zadatak Radne grupe iz tačke I. ovog rješenja je da u saradnji sa Koordinacionim timom za koordinaciju aktivnosti u vezi sa pripremom Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028, za Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, pripremi Prijedlog strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 u roku od četiri (4) mjeseca. III. Ovo rješenje stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH". V. broj 737/2025 13. marta 2025. godine Sarajevo Premijer **Nermin Nikšić** , s. r.

FEDERALNO MINISTARSTVO TRGOVINE 794

Na osnovu člana 56. stav 2. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05) i člana 2. stav (3) Uredbe o načinu osnivanja i utvrđivanja visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i rukovodilaca federalnih organa državne službe ("Službene novine Federacije BiH" br. 48/14, 77/14, 97/14, i 58/15 i 57/23), federalni ministar trgovine donosi

RJEŠENJE O IMENOVANJU KOMISIJE ZA UTVRĐIVANJE ISPUNJAVANJA USLOVA ZA OBAVLJANJE KONTROLE KVALITETE ODREĐENIH PROIZVODA PRI UVOZU U PRIVREDNOM DRUŠTVU "FORSTER ROHNER ILIDŽA" D.O.O. ILIDŽA

I Imenuje se Komisija za utvrđivanje ispunjavanje uslova za obavljanje kontrole kvalitete određenih proizvoda pri uvozu u privrednom društvu "Forster Rohner Ilidža" d.o.o. Ilidža, u sastavu: 1. Medina Čorda, mag. iur., predsjednik 2. Stjepan Buconjić, dipl. pravnik, član 3. Edina Zukanović, dipl. pravnik, član II Zadatak Komisije je da u skladu sa Zakonom o kontroli kvalitete određenih proizvoda pri uvozu i izvozu ("Službene novine Federacije BiH", broj 21/97), po zahtjevu privrednog društva "Forster Rohner Ilidža" d.o.o. Ilidža broj 01-04-170-1/25 od 27.03.2025. godine, za izdavanjem rješenja za rad laboratorije koja se bavi analiziranjem tekstila po ISO standardima. III Komisija je dužna da o utvrđenom činjeničnom stanju sačini zapisnik u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98, 49/99 i 61/22) sačini izvještaj o radu Komisije i isti dostavi rukovoditelju Federalnog ministarstva trgovine. IV Za rad i angažovanje u radu Komisije predsjedniku i članovima Komisije pripada pravo na naknada u skladu sa Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 45/10, 111/12 i 20/17), o čemu će se donijeti posebno Rješenje. V Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH". Broj 01-04-509/25 08. aprila/travnja 2025. godine Mostar Ministar **Amir Hasičević** , s. r.

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE 795

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-6/25** , rješavajući zahtjev **Kemala Ademovića** ,

zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne

**skupštine Bosne i Hercegovine** , za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 5 Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac Marin Vukoja, sudac na sjednici održanoj 7. ožujka 2025. godine donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Kemala Ademovića** , **zamjenika**

predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i

**Hercegovine** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavlja izvan snage Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25). Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercego- vine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Kemal Ademović, zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je 6. ožujka 2025. godine Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25). 2. Podnositelj zahtjeva je, na temelju članka 64. Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranila primjena Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnositelj zahtjeva smatra da osporeni Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija nije u skladu sa čl. I/2., II/1., II/2., II/3.f), g), h) i i), II/4., II/6., II/7., II/8. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zatim čl. 8., 9., 10., 11. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i čl. 17., 18., 19., 22. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: MPGPP). 4. Podnositelj zahtjeva je najprije ukazao na ključne odredbe osporenog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, koji uvodi novu kategoriju "neprofitnih organizacija" i "agente stranog utjecaja" temeljenih na stranom financiranju. Zatim je naveo da taj Zakon propisuje obvezu registracije tih organizacija u poseban registar, označavanje svih njihovih materijala te mogućnost sankcija, uključujući i zabranu rada, ako organizacije ne poštuju propisane uvjete. U svezi s tim, smatra da iz citiranih odredaba nedvojbeno proizlazi da se uvođenjem potpuno nove kategorije udruženja i fondacija shodno izvoru financiranja, upisivanjem u poseban registar, nametanjem obveze označavanja svih materijala tih udruženja i fondacija vrši njihova stigmatizacija. Zatim smatra da se predviđanjem mogućnosti izricanja sankcija udruženjima i fondacijama koji ne postupaju u 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 skladu s tim obvezama i, u konačnici, mogućnosti zabrane obavlja- nja rada tih udruženja i fondacija vrši diskriminacija u pogledu inozemnih donacija i stavova organizacija civilnog društva. Navedenim postupanjem, prema ocjeni podnositelja zahtjeva, vrši se izravna diskriminacija udruženja i fondacija koji primaju inozemne donacije, te se otežava njihov rad, kao i diskriminacija osoba koje financijski podržavaju rad udruženja i fondacija na temelju njihovog državljanstva. U tom pogledu, podnositelj zahtje- va je ukazao da je Europski sud pravde u predmetu broj C-78/18 te u sličnom predmetu protiv Mađarske zaključio da takvo normiranje zakonodavca predstavlja diskriminaciju. S obzirom na to, smatra da je osporeni zakon suprotan odredbama članka 14. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, članka 26. MPGPP te članka II/4. Ustava Bosne i Bosne i Hercegovine. 5. Dalje, podnositelj zahtjeva ističe da osporeni Zakon koji nameće obvezu prijave stranih donacija i pomoći krši temeljna ljudska prava i slobode, uključujući i pravo na slobodu udruživanja i pravo na poštovanje privatnog života. Prema njegovoj ocjeni, te odredbe odnosno obveze mogu stvoriti negativnu percepciju o organizacijama i ograničiti njihovu slobodu djelovanja. U tom pogledu ukazuje da ograničavanje slobode udruživanja, prema sudskoj praksi Europskog suda, može biti opravdano samo ako postoje opravdani ciljevi, što ovdje nije dovoljno obrazloženo. Također, smatra da takvo zakonodavstvo može imati odvraćajući učinak na strane donatore, koji bi se mogli suzdržati od pomoći organizacijama zbog straha od prekomjerne kontrole i objave podataka. Osim toga, podnositelj zahtjeva smatra da Zakon ostavlja nejasnoće u pogledu definicije "druge vrste pomoći", što dodatno komplicira primjenu Zakona i može uzrokovati nesigurnost za organizacije i njihove donatore. 6. Dalje, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, postoji neskladnost spornog Zakona sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka jer osporavani Zakon ne osigurava uvjete za zakonitu i pravičnu obradu osobnih podataka, što ga čini pravno upitnim. Smatra da sporni Zakon, osim toga, previše široko definira političko djelovanje nevladinih organizacija, uključujući i aktivnosti koje mogu biti interpretirane kao pokušaj formiranja javnog mnijenja radi postizanja političkih ciljeva, što ugrožava slobodu izražavanja i rad nevladinih organizacija. Također, osporavani Zakon narušava temeljna ljudska prava, uključujući i slobodu misli, savjesti, vjere i izražavanja, što je u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. Podnositelj zahtjeva smatra da Zakon odstupa od europskih normi poput Preporuka Vijeća Europe o pravnom statusu nevladinih organizacija, te prioriteta Europske komisije za članstvo Bosne i Hercegovine u EU jer ograničava razvoj civilnog društva i time udaljava Bosnu i Hercegovinu od europskog puta. Pored navedenog, u zahtjevu se ukazuje na neskladnost s Europskom konvencijom jer Zakon ograničava slobodu udruživanja, što predstavlja protuzakonito i nerazmjerno miješanje u pravo na slobodu udruživanja. U tom kontekstu, podnositelj zahtjeva se pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u predmetu Ecodefence i drugi protiv Rusije navodeći da je Europski sud utvrdio da su obveze, ograničenja i sankcije koji su udruženjima i drugim sudionicima civilnog društva u Rusiji bili nametnuti Zakonom o stranim agentima imali obeshrabrujući učinak te su predstavljali nezakonito i nerazmjerno miješanje u pravo na slobodu udruživanja. 7. Na kraju, podnositelj zahtjeva je ukazao na Mišljenje Venecijanske komisije CDLAD(2023)016 od 13. lipnja 2023. godine dok je osporeni Zakon još bio u fazi nacrta. U tom mišljenju su, kako je navedeno, također naglašeni ozbiljni nedostaci u Nacrtu zakona, te je navedeno: "S obzirom na postojeće ozbiljne Broj 32 - Stranica 6 Srijeda, 30. 4. 2025. nedostatke Nacrta zakona, ODIHR i Venecijanska komisija pozivaju vlasti Republike Srpske da ponovno razmotre njegovo usvajanje i da se uključe u daljnje konzultacije sa svim akterima s ciljem garantiranja uživanja prava na slobodu udruživanja i slobode izražavanja u Republici Srpskoj, uz proširenje djelokruga propisa. Ukoliko organi javne vlasti ipak nastave s procedurom donošenja ovog Nacrta zakona, neophodno je jasno obrazložiti potrebu za tim. To podrazumijeva procjenu rizika sektora civilnog društva i značajno revidiranje i poboljšanje postojećih nacrta odredaba kako bi se osigurala usklađenost s načelima pravne sigurnosti, legitimiteta, neophodnosti i proporcionalnosti u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava."

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

8. Podnositelj zahtjeva smatra da je donošenje privremene mjere neophodno kako bi se spriječile štetne posljedice koje bi proizašle iz primjene osporavanog Zakona za Bosnu i Hercegovinu. Smatra da bi osporeni Zakon omogućio diskriminaciju udruženja, što bi u konačnici moglo rezultirati zabranom rada pojedinih udruženja ili značajnom financijskom i drugom štetom za njihov rad i djelovanje. Nadalje, navodi da bi to doprinijelo neusklađenosti domaćeg pravnog sustava s pravnim sustavom Europske unije i europskom pravnom stečevinom, što bi moglo značajno utjecati na europski put Bosne i Hercegovine. Osim toga, smatra da bi primjena osporavanog Zakona narušila prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. Naposljetku, ističe da bi primjena osporavanog Zakona mogla prouzročiti nesagledivu štetu ugledu Bosne i Hercegovine, slobod- nom i demokratskom društvu te napretku Bosne i Hercegovine na europskom putu.

III. Relevantni propisi

9. **Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske** ("Službeni glasnik RS" br. 52/01 i 42/05) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa koji je u službenom glasilu objavljen samo na srpskom jeziku, ali lektoriran na službene jezike u Bosni i Hercegovini i koji u relevantnom dijelu glasi: OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Zakonom o udruženjima i fondacijama (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje se osnivanje, registracija, unutarnja organizacija i prestanak rada udruženja i fondacija.

Članak 2.

Udruženje je u smislu ovog zakona svaki oblik dobrovoljnog povezivanja više fizičkih ili pravnih osoba radi unapređenja ili ostvarivanja nekog zajedničkog ili općeg interesa ili cilja, u skladu s Ustavom i zakonom, a čija osnovna svrha nije stjecanje dobiti. Fondacija je pravna osoba koja nema svoje članstvo, koja se osniva radi upravljanja određenom imovinom u javnom ili zajedničkom interesu. Udruženja i fondacije ostvaruju carinske, porezne i druge olakšice za svoj rad u skladu sa zakonom.

Članak 3.

Udruženja i fondacije samostalno određuju svoje ciljeve i djelatnosti u skladu s Ustavom i zakonom. Statut i djelovanje udruženja i fondacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na njegovo nasilno podrivanje, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivost ili diskriminacije zabranjene Ustavom i zakonom. Ciljevi i djelatnost udruženja i fondacija ne mogu uključivati angažiranja u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate i financiranje kandidata, odnosno političkih stranaka.

Članak 4.

Udruženja ili fondacije mogu obavljati djelatnost kojom se stječe dobit (privrednu djelatnost) jedino ako stjecanje dobiti nije osnovni statutarni cilj udruženja ili fondacije. Višak prihoda nad rashodima ostvaren obavljanjem priv- redne djelatnosti mora se investirati u osnovne statutarne aktivnosti udruženja ili fondacije. Nije dozvoljena izravna niti neizravna raspodjela viška prihoda nad rashodima iz privredne djelatnosti osnivačima, članovima udruženja, članovima upravljačkih organa, odgovornim osobama, radnicima, donatorima ili trećim osobama. Ograničenje iz prethodnog stavka se ne odnosi na primjerene nadoknade niti na pokriće troškova u svezi s ostvarivanjem ciljeva aktivnosti utvrđenih statutom udruženja ili fondacije. Udruženja ili fondacije mogu obavljati privredne djelatnosti koje su neposredno povezane s ostvarivanjem njihovih osnovnih statutarnih ciljeva i aktivnosti (srodne privredne djelatnosti) bez obveze formiranja posebne pravne osobe. Udruženja ili fondacije obavljaju privredne djelatnosti koje nisu neposredno povezane s ostvarivanjem njihovih osnovnih statutarnih ciljeva i aktivnosti (nesrodne privredne aktivnosti) preko posebno osnovane pravne osobe. Nijedna odredba iz ovog članka neće ograničiti imovinu udruženja i fondacije iz članka 35. ovog Zakona.

Članak 5.

Udruženja i fondacije podnose godišnje izvješće o radu i financijsko izvješće u skladu sa zakonom, drugim propisima i statutom. 10. **Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih** **organizacija** ("Službeni glasnik RS" broj 19/25, objavljen 5. ožujka 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 1.

Ovim zakonom uspostavlja se Poseban registar neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje financijski ili na drugi način pomažu strani subjekti (u daljnjemu tekstu: Registar), političko djelovanje i političke aktivnosti neprofitnih organizacija koje ih određuje kao agente stranog uticaja, uređuju uvjeti i način obezbjeđenja javnosti rada, te propisuju druga pitanja u vezi sa radom tih organizacija.

Članak 2.

(1) Pod neprofitnim organizacijama iz članka 1. ovoga zakona podrazumijevaju se udruge i fondacije, kao i strane i međunarodne nevladine organizacije osnovane i registrirane u Republici Srpskoj sukladno sa Zakonom o udrugama i fondacijama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 52/01 i 42/05), koje u cijelosti ili djelimično financiraju druge države, njihovi organi ili njihovi ovlašteni zastupnici, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrirane nevladine organizacije koje se financiraju iz inozemstva (u daljnjemu tekstu: neprofitne organizacije). (2) Pod stranim subjektom podrazumijeva se vlada, izvršni organ druge države ili strana politička stranka, fizičko lice koje nema državljanstvo Bosne i Hercegovine i prebivalište u Bosni i Hercegovini ili pravno lice ili grupa pravnih lica koja je organizirana, registrirana ili osnovana po propisima druge države ili koja ima sjedište u drugoj državi. (3) Vlada druge države označava izvršni organ vlasti svake države osim Bosne i Hercegovine. (4) Strana politička stranka označava svaku političku stranku registriranu po propisima druge države. (5) Agent stranog uticaja, u smislu ovoga zakona, jeste neprofitna organizacija koju financijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, a koja se bavi političkim djelovanjem ili političkim aktivnostima propisanim člankom 3. ovoga zakona, kao i drugim aktivnostima koje se odnose na političko organiziranje i djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije, narušavanje integriteta Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 7 Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti.

Članak 5.

Materijali neprofitnih organizacija koji se objavljuju putem elektronskih medija, informacijskih i telekomunikacijskih mreža ili se na drugi način distribuišu moraju imati oznaku neprofitne organizacije.

Članak 8.

(1) Neprofitna organizacija obvezna je da podnese prijavu Ministarstvu, u roku od 15 dana od dana prijema financijskih sredstava ili druge vrste pomoći od stranog subjekta, na obrascu prijave koji pravilnikom propisuje ministar pravde (u daljnjemu tekstu: ministar). (2) Podnositelj prijave obvezan je da o svim promjenama u svom djelovanju dostavi dopunu prijave u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.

Članak 11.

(1) Neprofitna organizacija koja je upisana u Registar obvezna je da Ministarstvu dostavi polugodišnji i godišnji financijski izvještaj sa naznakom uplatitelja, visine doznačenih sredstava, vrste i iznosa naknade i prihoda izraženih u novcu ili drugoj vrijednosti, kao i izvještaj o utrošku sredstava. (2) Ministarstvo dostavlja Poreskoj upravi Republike Srpske financijski izvještaj radi kontrole financijskog poslovanja.

Članak 12.

Nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši nadležni inspekcijski organ.

Članak 13.

Redovit inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši se jednom godišnje.

Članak 14.

Izuzetno, izvanredni inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije provodi se po predstavkama građana, pravnih lica, javno dostupnih informacija, organa Republike Srpske ili na zahtjev nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske.

Članak 15.

Ministarstvo prati aktivnosti neprofitnih organizacija iz članka 2. stavak 1. ovoga zakona kako na teritoriji Republike Srpske, tako i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Članak 16.

U slučaju da neprofitna organizacija u svom djelovanju postupa suprotno Ustavu Republike Srpske i propisima Republike Srpske, djeluje i provodi aktivnosti na način kako je to propisano člankom 3. ovoga zakona, odnosno kao agent stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana, ili ukoliko Poreska uprava Republike Srpske utvrdi nepravilnosti u financijskom poslo- vanju, Ministarstvo dostavlja prijedlog nadležnom sudu za zabranu obavljanja rada i podnosi prijavu protiv odgovornih lica sukladno sa odredbama krivičnog zakonodavstva Republike Srpske.

Članak 17.

Na pitanja koja nisu propisana ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o udrugama i fondacijama Republike Srpske.

Članak 18.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj neprofitna organizacija, koja: 1) ne obilježi promotivni materijal sukladno sa člankom 5. ovoga zakona, 2) ne podnese prijavu ili prilikom podnošenja prijave ili dopune prijave da netočan podatak u vezi sa upisom u Registar iz članka 8. ovoga zakona, 3) ne dostavi dopunu prijave o izvršenim promjenama u roku propisanom u članku 8. stavak 2. ovoga zakona, 4) ne dostavi financijski izvještaj iz članka 11. ovoga zakona.

Članak 19.

(1) Ministarstvo će uspostaviti Registar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona. (2) Ministar će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona donijeti Pravilnik o sadržaju i obrascu prijave za upis u Registar iz članka 8. stavak 1. ovoga zakona.

Članak 20.

Ovaj zakon stupa na snagu narednoga dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredaba članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 12. Članak VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav. a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to: - Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. - Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu. Spor može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili dopredsjedavajući jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/ delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta. 13. Članak 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je žuran, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obvezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnoga suda. [...] 14. Ustavni sud podsjeća da je članak 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 15. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da reguliranje područja djelovanja neprofitnih organizacija, uključujući i njihovo financiranje i obveze izvješćivanja, predstavlja značajnu oblast jer izravno zadire u temeljna prava i slobode kao što su sloboda udruživanja, izražavanja i zaštita privatnosti. Te oblasti čine ključan segment demokratskog društva, gdje nevladine organizacije i fondacije imaju ulogu u očuvanju pluralizma, participacije građana i kontrole vlasti. Upravo zbog toga regulacija mora biti usklađena s najvišim pravnim standardima i ne smije proizvoljno ograničavati prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. 16. Ustavni sud dalje zapaža da se na temelju uvida u predmet reguliranja Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske i osporenog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija može ustanoviti da je Narodna skupština osporenim Broj 32 - Stranica 8 Srijeda, 30. 4. 2025. zakonom nastojala na poseban način regulirati djelovanje i rad neprofitnih organizacija utemeljenih u Republici Srpskoj, koje financijski ili na drugi način pomažu strani subjekti. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja odluke ovog suda o meritumu zahtjeva, zapaža da su sadržaj navedenog Zakona dok je bio u formi nacrta analizirali Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Ured Vijeća Europe za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija). U priopćenju OSCE-a iz 2024. godine ukazano je da su u analizi zaključili da je Nacrt zakona u suprotnosti "s Ustavom Republike Srpske i s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i s mnogobrojnim međunarodnim i domaćim obvezama u sferi poštovanja ljudskih prava. Tim Zakonom narušava se sloboda udruživanja, koja ima presudan značaj za funkcioniranje raznolikih i inkluzivnih organizacija civilnog društva, neovisnih medija i boraca za ljudska prava, koji imaju presudan značaj za zdravo, participatorno demokratsko društvo. Uspostavom posebnog registra i nametanjem opterećujućih zahtjeva za neprofitne organizacije dodatno se sužava demokratski prostor za djelovanje civilnog društva, koji je već ugrožen stvaranjem mogućnosti za targetiranje, obeshrabrivanje i stigmatizaciju organizacija civilnog društva, neovisnih medija i branitelja ljudskih prava" (dostupno ovdje). Polazeći od općepoznate činjenice da je rad nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini u najvećoj mjeri financiran od stranih subjekata, Ustavni sud smatra da se tim Zakonom prima facie uspostavlja razlika u postupanju koja može dovesti do diskriminacije. Prema tome, Ustavni sud zapaža da Zakon uspostavlja diferenciran tretman neprofitnih organizacija na temelju izvora njihovog financiranja, što može dovesti do diskriminacije i nerazmjernog ograničenja temeljnih prava i sloboda, osobito slobode udruživanja i izražavanja. S obzirom na te okolnosti, te da je rad organizacija civilnog društva ključan za demokratsko društvo, a da je Zakon već u fazi nacrta bio predmet ozbiljnih kritika međunarodnih institucija, uključujući i OSCE i Venecijansku komisiju, postoji osnovana pravna sumnja u njegovu usklađenost s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima ljudskih prava. Ustavni sud, stoga, smatra da postoje valjane sumnje da bi osporeni Zakon mogao narušiti ljudska prava i temeljne slobode, što je u ovoj fazi dovoljno da se utvrdi postojanje "dokazive tvrdnje" (engl. arguable claim ) za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uvjeta da bi Ustavni sud razmatrao zahtjev za privremenu mjeru. 17. Ustavni sud ukazuje da ima ovlasti usvojiti privremenu mjeru samo ako postoji hitnost, u smislu da se može nanijeti nenadoknadiva šteta interesima koji su predmet ovog postupka. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, zapaža da postoji izgledna vjerojatnoća da će se odmah nakon stupanja na snagu Zakona stvoriti ozbiljne posljedice za takva udruženja i fondacije. Obveza registracije u poseban registar, označavanje materijala, prijava stranih donacija i potencijalne sankcije mogu imati trenutan učinak na rad organizacija, dovodeći ih u pravnu nesigurnost i otežavajući njihovo djelovanje. Takve mjere mogu rezultirati smanjenjem aktivnosti organizacija civilnog društva, njihovim gašenjem ili povlačenjem donatora, čime se ugrožavaju već započeti projekti, a time i pravo na slobodu udruživanja i pravo na slobodu izražavanja. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da postoji realan rizik od nenadoknadive štete. Ako se osporeni Zakon počne primjenjivati prije donošenja konačne odluke, organizacije bi mogle pretrpjeti financijske gubitke, zabranu rada ili značajno smanjenje djelatnosti. Njihov prestanak rada i gubitak povjerenja donatora, osobito stranih, imao bi dugoročne i nepovratne posljedice. Čak i ako bi Zakon kasnije bio proglašen neustavnim, šteta koja je već nanesena organizacijama ne bi se mogla jednostavno ispraviti budući da bi njihove aktivnosti bile prekinute, članovi i uposlenici mogli bi napustiti trenutna uposlenja, a financijska sredstva mogla biti nepovratno izgubljena. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se eventualno spriječile daljnje štetne posljedice stupanja na snagu osporenog Zakona. 18. S druge strane, ocjenjujući mogućnost nastanka štetnih posljedica u slučaju privremenog stavljanja osporenog Zakona izvan snage, Ustavni sud zapaža da je Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija tek stupio na snagu. Prema tome, Ustavni sud smatra da bi donošenje privremene mjere, ako eventualno bude donesena odluka o neusklađenosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija s Ustavom Bosne i Hercegovine, također spriječilo negativne posljedice koje bi mogle nastati u slučaju kada bi nadležne javne vlasti u Republici Srpskoj nastavile poduzimati radnje na temelju tog Zakona. S druge strane, Ustavni sud uočava da je oblast djelovanja neprofitnih organizacija na jedinstven način već regulirana Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske koji se primjenjuje od 2001. godine i da je na temelju tih odredaba uspostavljen sustav djelovanja neprofitnih organizacija koji u potpunosti funkcionira. S obzirom na navedene argumente, privremena mjera se nameće kao razumno i opravdano rješenje kako bi se izbjegla potencijalno nesaglediva šteta te nepovratne posljedice za organizacije civilnog društva i temeljna ljudska prava. Stoga, Ustavni sud smatra da, s aspekta nepobitnih interesa za pravnu sigurnost, ljudska prava i zaštitu načela ustavnosti, usvajanje privremene mjere ima mnogo više opravdanja. 19. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno donošenje privremene mjere kojom se Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) privremeno stavlja izvan pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 20. U smislu članka 64. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 21. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 22. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 23. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-6/25** , rješavajući zahtjev **Kemala Ademo-**

vića , zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parla-

**mentarne skupštine Bosne i Hercegovine** , za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka e) i člana 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2025. godine donio je Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 9

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Kemala Ademovića** , **zamjenika**

predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine

**Bosne i Hercegovine** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavlja van snage Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25). Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o posebnom regis- tru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENjE I. Uvod

1. Kemal Ademović, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 6. marta 2025. godine Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25). 2. Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana 64 Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranila primjena Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija nije u skladu sa čl. I/2, II/1, II/2, II/3.f), g), h) i i), II/4, II/6, II/7, II/8. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zatim čl. 8, 9, 10, 11 i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i čl. 17, 18, 19, 22 i 26 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: MPGPP). 4. Podnosilac zahtjeva je najprije ukazao na ključne odredbe osporenog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, koji uvodi novu kategoriju "neprofitnih organizacija" i "agente stranog uticaja" temeljenih na stranom finansiranju. Zatim je naveo da taj zakon propisuje obavezu registracije tih organizacija u poseban registar, označavanje svih njihovih materijala, te mogućnost sankcija, uključujući i zabranu rada, ako organizacije ne poštuju propisane uslove. U vezi s tim, smatra da iz citiranih odredbi nesumnjivo proizlazi da se uvođenjem potpuno nove kategorije udruženja i fondacija shodno izvoru finansiranja, upisivanjem u poseban registar, nametanjem obaveze označavanja svih materijala tih udruženja i fondacija vrši njihova stigmatizacija. Zatim smatra da se predviđanjem mogućnosti izricanja sankcija udruženjima i fondacijama koji ne postupaju u skladu s tim obavezama i, u konačnici, mogućnosti zabrane obavljanja rada tih udruženja i fondacija vrši diskriminacija u pogledu inostranih donacija i stavova organizacija civilnog društva. Navedenim postupanjem, prema ocjeni podnosioca zahtjeva, vrši se direktna diskriminacija udruženja i fondacija koji primaju inostrane donacije, te se otežava njihov rad, kao i 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 diskriminacija lica koja finansijski podržavaju rad udruženja i fondacija na osnovu njihovog državljanstva. U tom pogledu, podnosilac zahtjeva je ukazao da je Evropski sud pravde u predmetu broj C-78/18, te u sličnom predmetu protiv Mađarske zaključio da takvo normiranje zakonodavca predstavlja diskriminaciju. S obzirom na to, smatra da je osporeni zakon suprotan odredbama člana 14 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, člana 26 MPGPP te člana II/4. Ustava Bosne i Bosne i Hercegovine. 5. Nadalje, podnosilac zahtjeva ističe da osporeni zakon koji nameće obavezu prijavljivanja stranih donacija i pomoći krši osnovna ljudska prava i slobode, uključujući i pravo na slobodu udruživanja i pravo na poštovanje privatnog života. Prema njegovoj ocjeni, te odredbe odnosno obaveze mogu stvoriti negativnu percepciju o organizacijama i ograničiti njihovu slobodu djelovanja. U tom pogledu ukazuje da ograničavanje slobode udruživanja, prema sudskoj praksi Evropskog suda, može biti opravdano samo ako postoje opravdani ciljevi, što ovdje nije dovoljno obrazloženo. Takođe, smatra da takvo zakonodavstvo može imati odvraćajući učinak na strane donatore, koji bi se mogli suzdržati od pomoći organizacijama zbog straha od prekomjerne kontrole i objavljivanja podataka. Osim toga, podnosilac zahtjeva smatra da Zakon ostavlja nejasnoće u pogledu definicije "druge vrste pomoći", što dodatno komplikuje primjenu Zakona i može uzrokovati nesigurnost za organizacije i njihove donatore. 6. Nadalje, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, postoji neskladnost spornog zakona sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka jer osporavani zakon ne obezbjeđuje uslove za zakonitu i pravičnu obradu ličnih podataka, što ga čini pravno upitnim. Smatra da sporni zakon, osim toga, previše široko definiše političko djelovanje nevladinih organi- zacija, uključujući i aktivnosti koje mogu biti interpre- tirane kao pokušaj formiranja javnog mnjenja radi postizanja političkih ciljeva, što ugrožava slobodu izražavanja i rad nevladinih organizacija. Takođe, osporavani zakon narušava osnovna ljudska prava, uključujući i slobodu misli, savjesti, vjere i izražavanja, što je u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. Podnosilac zahtjeva smatra da Zakon odstupa od evropskih normi poput Preporuka Savjeta Evrope o pravnom statusu nevladinih organizacija, te prioriteta Evropske komisije za članstvo Bosne i Hercegovine u EU jer ograničava razvoj civilnog društva i time udaljava Bosnu i Hercegovinu od evropskog puta. Pored navedenog, u zahtjevu se ukazuje na neskladnost s Evropskom konvencijom jer Zakon ograničava slobodu udruživanja, što predstavlja protivzakonito i nesrazmjerno miješanje u pravo na slobodu udruživanja. U tom kontekstu, podnosilac zahtjeva se pozvao na presudu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Ecodefence i drugi protiv Rusije navodeći da je Evropski sud utvrdio da su obaveze, ograničenja i sankcije koji su udruženjima i drugim učesnicima civilnog društva u Rusiji bili nametnuti Zakonom o stranim agentima imali obeshrabrujući učinak te su predstavljali nezakonito i nesrazmjerno miješanje u pravo na slobodu udruživanja. 7. Na kraju, podnosilac zahtjeva je ukazao na Mišljenje Venecijanske komisije CDLAD(2023)016 od 13. juna 2023. godine dok je osporeni zakon još bio u fazi nacrta. U tom mišljenju su, kako je navedeno, takođe naglašeni ozbiljni nedostaci u Nacrtu zakona, te je navedeno: "S obzirom na postojeće ozbiljne nedostatke Nacrta zakona, ODIHR i Broj 32 - Stranica 10 Srijeda, 30. 4. 2025. Venecijanska komisija pozivaju vlasti Republike Srpske da ponovo razmotre njegovo usvajanje i da se uključe u daljnje konsultacije sa svim akterima s ciljem garantovanja uživanja prava na slobodu udruživanja i slobode izražavanja u Republici Srpskoj, uz proširenje djelokruga propisa. Ukoliko organi javne vlasti ipak nastave s procedurom donošenja ovog nacrta zakona, neophodno je jasno obrazložiti potrebu za tim. To podrazumijeva procjenu rizika sektora civilnog društva i značajno revidiranje i poboljšanje postojećih nacrta odredbi kako bi se obezbijedila usklađenost s principima pravne sigurnosti, legitimiteta, neophodnosti i proporcionalnosti u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava."

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

8. Podnosilac zahtjeva smatra da je donošenje privremene mjere neophodno kako bi se spriječile štetne posljedice koje bi proizašle iz primjene osporavanog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Smatra da bi osporeni zakon omogućio diskriminaciju udruženja, što bi u konačnici moglo rezultirati zabranom rada pojedinih udruženja ili značajnom finansijskom i drugom štetom za njihov rad i djelovanje. Nadalje, navodi da bi to doprinijelo neusklađe- nosti domaćeg pravnog sistema s pravnim sistemom Evropske unije i evropskom pravnom stečevinom, što bi moglo značajno uticati na evropski put Bosne i Hercegovine. Osim toga, smatra da bi primjena osporavanog zakona narušila prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarod- nim konvencijama. Naposljetku, ističe da bi primjena osporavanog zakona mogla prouzrokovati nesagledivu štetu ugledu Bosne i Hercegovine, slobodnom i demokratskom društvu te napretku Bosne i Hercegovine na evropskom putu.

III. Relevantni propisi

9. **Zakon o udruženjima i fondacijama Republike** **Srpske** ("Službeni glasnik RS" br. 52/01 i 42/05) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa koji je u službenom glasilu objavljen samo na srpskom jeziku, ali lektorisan na službene jezike u Bosni i Hercegovini, a koji u relevantnom dijelu glasi: OPŠTE ODREDBE

Član 1

Zakonom o udruženjima i fondacijama (u daljnjem tek- stu: Zakon) uređuje se osnivanje, registracija, unutrašnja organizacija i prestanak rada udruženja i fondacija.

Član 2

Udruženje je u smislu ovog zakona svaki oblik dobrovoljnog povezivanja više fizičkih ili pravnih lica radi unapređenja ili ostvarivanja nekog zajedničkog ili opšteg interesa ili cilja, u skladu s Ustavom i zakonom, a čija osnovna svrha nije sticanje dobiti. Fondacija je pravno lice koje nema svoje članstvo, koja se osniva radi upravljanja određenom imovinom u javnom ili zajedničkom interesu. Udruženja i fondacije ostvaruju carinske, poreske i druge olakšice za svoj rad u skladu sa zakonom.

Član 3

Udruženja i fondacije samostalno određuju svoje ciljeve i djelatnosti u skladu s Ustavom i zakonom. Statut i djelovanje udruženja i fondacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na njegovo nasilno podrivanje, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivost ili diskriminacije zabranjene Ustavom i zakonom. Ciljevi i djelatnost udruženja i fondacija ne mogu uključivati angažovanja u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate i finansiranje kandidata, odnosno političkih stranaka.

Član 4

Udruženja ili fondacije mogu obavljati djelatnost kojom se stiče dobit (privrednu djelatnost) jedino ako sticanje dobiti nije osnovni statutarni cilj udruženja ili fondacije. Višak prihoda nad rashodima ostvaren obavljanjem privredne djelatnosti mora se investirati u osnovne sta- tutarne aktivnosti udruženja ili fondacije. Nije dozvolje- na direktna niti indirektna raspodjela viška prihoda nad rashodima iz privredne djelatnosti osnivačima, članovima udruženja, članovima upravljačkih organa, odgovornim licima, radnicima, donatorima ili trećim licima. Ograničenje iz prethodnog stava se ne odnosi na primjerene nadoknade niti na pokriće troškova u vezi s ostvarivanjem ciljeva aktivnosti utvrđenih statutom udruženja ili fondacije. Udruženja ili fondacije mogu obavljati privredne djelatnosti koje su neposredno povezane s ostvarivanjem njihovih osnovnih statutarnih ciljeva i aktivnosti (srodne privredne djelatnosti) bez obaveze formiranja posebnog pravnog lica. Udruženja ili fondacije obavljaju privredne djelatno- sti koje nisu neposredno povezane s ostvarivanjem njihovih osnovnih statutarnih ciljeva i aktivnosti (nesrodne privredne aktivnosti) preko posebno osnovanog pravnog lica. Nijedna odredba iz ovog člana neće ograničiti imovinu udruženja i fondacije iz člana 35 ovog zakona.

Član 5

Udruženja i fondacije podnose godišnji izvještaj o radu i finansijski izvještaj u skladu sa zakonom, drugim propisima i statutom. 10. **Zakon o posebnom registru i javnosti rada** **neprofitnih organizacija** ("Službeni glasnik RS" broj 19/25, objavljen 5. marta 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uspostavlja se Poseban registar neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti (u daljem tekstu: Registar), političko djelovanje i političke aktivnosti neprofitnih organizacija koje ih određuje kao agente stranog uticaja, uređuju uslovi i način obezbjeđenja javnosti rada, te propisuju druga pitanja u vezi sa radom tih organizacija.

Član 2.

(1) Pod neprofitnim organizacijama iz člana 1. ovog zakona podrazumijevaju se udruženja i fondacije, kao i strane i međunarodne nevladine organizacije osnovane i registrovane u Republici Srpskoj u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 52/01 i 42/05), koje u cijelosti ili djelimično finansiraju druge države, njihovi organi ili njihovi ovlašteni zastupnici, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrovane nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva (u daljem tekstu: neprofitne organizacije). (2) Pod stranim subjektom podrazumijeva se vlada, izvršni organ druge države ili strana politička stranka, fizičko lice koje nema državljanstvo Bosne i Hercegovine i prebivalište u Bosni i Hercegovini ili pravno lice ili grupa pravnih lica koja je organizovana, registrovana ili Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 11 osnovana po propisima druge države ili koja ima sjedište u drugoj državi. (3) Vlada druge države označava izvršni organ vlasti svake države osim Bosne i Hercegovine. (4) Strana politička stranka označava svaku političku stranku registrovanu po propisima druge države. (5) Agent stranog uticaja, u smislu ovog zakona, jeste neprofitna organizacija koju finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, a koja se bavi političkim djelo- vanjem ili političkim aktivnostima propisanim članom 3. ovog zakona, kao i drugim aktivnostima koje se odnose na političko organizovanje i djelovanje usmjereno na ugroža- vanje demokratije, narušavanje integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti.

Član 5.

Materijali neprofitnih organizacija koji se objavljuju putem elektronskih medija, informacionih i telekomunika- cionih mreža ili se na drugi način distribuišu moraju imati oznaku neprofitne organizacije.

Član 8.

(1) Neprofitna organizacija obavezna je da podnese prijavu Ministarstvu, u roku od 15 dana od dana prijema finansijskih sredstava ili druge vrste pomoći od stranog subjekta, na obrascu prijave koji pravilnikom propisuje ministar pravde (u daljem tekstu: ministar). (2) Podnosilac prijave obavezan je da o svim promjenama u svom djelovanju dostavi dopunu prijave u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.

Član 11.

(1) Neprofitna organizacija koja je upisana u Registar obavezna je da Ministarstvu dostavi polugodišnji i godišnji finansijski izvještaj sa naznakom uplatioca, visine doznačenih sredstava, vrste i iznosa naknade i prihoda izraženih u novcu ili drugoj vrijednosti, kao i izvještaj o utrošku sredstava. (2) Ministarstvo dostavlja Poreskoj upravi Republike Srpske finansijski izvještaj radi kontrole finansijskog poslovanja.

Član 12.

Nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši nadležni inspekcijski organ.

Član 13.

Redovan inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši se jednom godišnje.

Član 14.

Izuzetno, vanredni inspekcijski nadzor nad zakoni- tošću rada neprofitne organizacije sprovodi se po pred- stavkama građana, pravnih lica, javno dostupnih informa- cija, organa Republike Srpske ili na zahtjev nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske.

Član 15.

Ministarstvo prati aktivnosti neprofitnih orga- nizacija iz člana 2. stav 1. ovog zakona kako na teritoriji Republike Srpske, tako i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Član 16.

U slučaju da neprofitna organizacija u svom djelovanju postupa suprotno Ustavu Republike Srpske i propisima Republike Srpske, djeluje i sprovodi aktivnosti na način kako je to propisano članom 3. ovog zakona, odnosno kao agent stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana, ili ukoliko Poreska uprava Republike Srpske utvrdi nepravilnosti u finansijskom poslovanju, Ministarstvo dostavlja prijedlog nadležnom sudu za zabranu obavljanja rada i podnosi prijavu protiv odgovornih lica u skladu sa odredbama krivičnog zakonodavstva Republike Srpske.

Član 17.

Na pitanja koja nisu propisana ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske.

Član 18.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj neprofitna organizacija, koja: 1) ne obilježi promotivni materijal u skladu sa članom 5. ovog zakona, 2) ne podnese prijavu ili prilikom podnošenja prijave ili dopune prijave da netačan podatak u vezi sa upisom u Registar iz člana 8. ovog zakona, 3) ne dostavi dopunu prijave o izvršenim promjenama u roku propisanom u članu 8. stav 2. ovog zakona, 4) ne dostavi finansijski izvještaj iz člana 11. ovog zakona.

Član 19.

(1) Ministarstvo će uspostaviti Registar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Ministar će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o sadržaju i obrascu prijave za upis u Registar iz člana 8. stav 1. ovog zakona.

Član 20.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 12. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će štititi ovaj Ustav. a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost da odlučuje u sporovima koji po ovom Ustavu nastaju između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući samo na to: - Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi specijal- ni paralelni odnos sa nekom od susjednih država saglasna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suvereni- tet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. - Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa ovim Ustavom. Sporove mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog zakonodavnog vijeća nekog entiteta. 13. Član 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. [...] 14. Ustavni sud podsjeća da je član 64 Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz Broj 32 - Stranica 12 Srijeda, 30. 4. 2025. zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 15. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da regulisanje područja djelovanja neprofitnih organizacija, uključujući i njihovo finansiranje i obaveze izvještavanja, predstavlja značajnu oblast jer direktno zadire u osnovna prava i slobode, kao što su sloboda udruživanja, izražavanja i zaštita privatnosti. Ove oblasti čine ključan segment demokratskog društva, gdje nevladine organizacije i fondacije imaju ulogu u očuvanju pluralizma, participacije građana i kontrole vlasti. Upravo zbog toga, regulacija mora biti usklađena s najvišim pravnim standardima i ne smije proizvoljno ograničavati prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. 16. Ustavni sud dalje zapaža da se na osnovu uvida u predmet regulisanja Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske i osporenog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija može ustanoviti da je Narodna skupština osporenim zakonom nastojala na poseban način regulisati djelovanje i rad neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja odluke ovog suda o meritumu zahtjeva, zapaža da su sadržaj navedenog zakona dok je bio u formi nacrta analizirali Kancelarija OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Komisija Savjeta Evrope za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija). U saopštenju OEBS-a iz 2024. godine ukazano je da su u analizi zaključili da je Nacrt zakona u suprotnosti "s Ustavom Republike Srpske i s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i s mnogobrojnim međunarodnim i domaćim obavezama u sferi poštovanja ljudskih prava. Ovim zakonom narušava se sloboda udruživanja, koja ima presudan značaj za funkcionisanje raznolikih i inkluzivnih organizacija civilnog društva, nezavisnih medija i boraca za ljudska prava, koji imaju presudan značaj za zdravo, participatorno demokratsko društvo. Uspostavljanjem posebnog registra i nametanjem opterećujućih zahtjeva za neprofitne organizacije dodatno se sužava demokratski prostor za djelovanje civilnog društva, koji je već ugrožen stvaranjem mogućnosti za targetiranje, obeshrabrivanje i stigmatizaciju organizacija civilnog društva, nezavisnih medija i branilaca ljudskih prava" (dostupno ovdje). Polazeći od opštepoznate činjenice da je rad nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini u najvećoj mjeri finansiran od stranih subjekata, Ustavni sud smatra da se tim zakonom prima facie uspostavlja razlika u postupanju koja može dovesti do diskriminacije. Prema tome, Ustavni sud zapaža da Zakon uspostavlja diferenciran tretman neprofitnih organizacija na osnovu izvora njihovog finansiranja, što može dovesti do diskriminacije i nesrazmjernog ograničenja osnovnih prava i sloboda, naročito slobode udruživanja i izražavanja. S obzirom na te okolnosti, te da je rad organizacija civilnog društva ključan za demokratsko društvo, a da je zakon već u fazi nacrta bio predmet ozbiljnih kritika međunarodnih institucija, uključujući i OEBS i Venecijansku komisiju, postoji osnovana pravna sumnja u njegovu usklađenost s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima ljudskih prava. Ustavni sud, stoga, smatra da postoje valjane sumnje da bi osporeni zakon mogao narušiti ljudska prava i osnovne slobode, što je u ovoj fazi dovoljno da se utvrdi postojanje "dokazive tvrdnje" (engl. arguable claim ) za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uslova da bi Ustavni sud razmatrao zahtjev za privremenu mjeru. 17. Ustavni sud ukazuje da ima ovlašćenja da usvoji privremenu mjeru samo ako postoji hitnost, u smislu da se može nanijeti nenadoknadiva šteta interesima koji su predmet ovog postupka. U tom pogledu Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, zapaža da postoji izgledna vjerovatnoća da će se odmah nakon stupanja na snagu Zakona stvoriti ozbiljne posljedice za takva udruženja i fondacije. Obaveza registracije u poseban registar, označa- vanje materijala, prijavljivanje stranih donacija i poten- cijalne sankcije mogu imati trenutan učinak na rad organiza- cija, dovodeći ih u pravnu nesigurnost i otežavajući njihovo djelovanje. Takve mjere mogu rezultirati smanjenjem aktiv- nosti organizacija civilnog društva, njihovim gašenjem ili povlačenjem donatora, čime se ugrožavaju već započeti projekti, a time i pravo na slobodu udruživanja i pravo na slobodu izražavanja. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da postoji realan rizik od nenadoknadive štete. Ako se osporeni zakon počne primjenjivati prije donošenja konačne odluke, organizacije bi mogle pretrpjeti finansijske gubitke, zabranu rada ili značajno smanjenje djelatnosti. Njihov prestanak rada i gubitak povjerenja donatora, naročito stranih, imao bi dugoročne i nepovratne posljedice. Čak i ako bi Zakon kasnije bio proglašen neustavnim, šteta koja je već nanesena organizacijama ne bi se mogla jednostavno ispraviti budući da bi njihove aktivnosti bile prekinute, članovi i zaposlenici mogli bi napustiti trenutna zaposle- nja, a finansijska sredstva mogla biti nepovratno izgubljena. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se eventualno spriječile daljnje štetne posljedice stupanja na snagu osporenog zakona. 18. S druge strane, ocjenjujući mogućnost nastanka štetnih posljedica u slučaju privremenog stavljanja osporenog zakona van snage, Ustavni sud zapaža da je Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija tek stupio na snagu. Prema tome, Ustavni sud smatra da bi donošenje privremene mjere, ako eventualno bude donesena odluka o neusklađenosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija s Ustavom Bosne i Hercegovine, takođe spriječilo negativne posljedice koje bi mogle nastati u slučaju kada bi nadležne javne vlasti u Republici Srpskoj nastavile da preduzimaju radnje na osnovu tog zakona. S druge strane, Ustavni sud uočava da je oblast djelovanja neprofitnih organizacija na jedinstven način već regulisana Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske koji se primjenjuje od 2001. godine i da je na osnovu tih odredbi uspostavljen sistem djelovanja neprofitnih organizacija koji u potpunosti funkcioniše. S obzirom na navedene argumente, privremena mjera se nameće kao razumno i opravdano rješenje kako bi se izbjegla potencijalno nesaglediva šteta te nepovratne posljedice za organizacije civilnog društva i osnovna ljudska prava. Stoga, Ustavni sud smatra da, s aspekta nepobitnih interesa za pravnu sigurnost, ljudska prava i zaštitu principa ustavnosti, usvajanje privremene mjere ima mnogo više opravdanja. 19. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64 stav (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno donošenje privremene mjere kojom se Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) privremeno stavlja van pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 20. U smislu člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 13 21. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 22. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-6/25** , rješavajući zahtjev **Kemala Ademovića** ,

zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne

**skupštine Bosne i Hercegovine** , za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Kemala Ademovića** , **zamjenika predsje-**

davajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i

**Hercegovine** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavlja van snage Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25). Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Herce- govine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Kemal Ademović, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 6. marta 2025. godine Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25). 2. Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana 64. Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranila primjena Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija nije u skladu sa čl. I/2, II/1, II/2, II/3.f), g), h) i i), II/4, II/6, II/7, II/8. i III/3.b) Ustava 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 Bosne i Hercegovine, zatim čl. 8, 9, 10, 11. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i čl. 17, 18, 19, 22. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: MPGPP). 4. Podnosilac zahtjeva je najprije ukazao na ključne odredbe osporenog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, koji uvodi novu kategoriju "neprofitnih organizacija" i "agente stranog utjecaja" temeljenih na stranom finansiranju. Zatim je naveo da taj zakon propisuje obavezu registracije tih organizacija u poseban registar, označavanje svih njihovih materijala te mogućnost sankcija, uključujući zabranu rada, ako organizacije ne poštuju propisane uvjete. U vezi s tim, smatra da iz citiranih odredbi nedvosmisleno proizlazi da se uvođenjem potpuno nove kategorije udruženja i fondacija shodno izvoru finansiranja, upisivanjem u poseban registar, nametanjem obaveze označavanja svih materijala tih udruženja i fondacija vrši njihova stigmatizacija. Zatim smatra da se predviđanjem mogućnosti izricanja sankcija udruženjima i fondacijama koji ne postupaju u skladu s tim obavezama i, u konačnici, mogućnosti zabrane obavljanja rada tih udruženja i fondacija, vrši diskriminacija u pogledu inozemnih donacija i stavova organizacija civilnog društva. Navedenim postupanjem, prema ocjeni podnosioca zahtjeva, vrši se direktna diskriminacija udruženja i fondacija koji primaju inozemne donacije, te se otežava njihov rad, kao i diskriminacija lica koja finansijski podržavaju rad udruženja i fondacija na osnovu njihovog državljanstva. U tom pogledu, podnosilac zahtjeva je ukazao da je Evropski sud pravde u predmetu broj C-78/18 te u sličnom predmetu protiv Mađarske zaključio da takvo normiranje zakonodavca predstavlja diskriminaciju. S obzirom na to, smatra da je osporeni zakon suprotan odredbama člana 14. Evropske konven- cije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, člana 26. MPGPP te člana II/4. Ustava Bosne i Bosne i Hercegovine. 5. Dalje, podnosilac zahtjeva ističe da osporeni zakon koji nameće obavezu prijavljivanja stranih donacija i pomoći krši osnovna ljudska prava i slobode, uključujući pravo na slobodu udruživanja i pravo na poštovanje privatnog života. Prema njegovoj ocjeni, te odredbe odnosno obaveze mogu stvoriti negativnu per- cepciju o organizacijama i ograničiti njihovu slobodu djelovanja. U tom pogledu ukazuje da ograničavanje slobode udruživanja, prema sudskoj praksi Evropskog suda, može biti opravdano samo ako postoje opravdani ciljevi, što ovdje nije dovoljno obrazloženo. Također smatra da takvo zakonodavstvo može imati odvraćajući učinak na strane donatore, koji bi se mogli suzdržati od pomoći organizacijama zbog straha od prekomjerne kontrole i objavljivanja podataka. Osim toga, podnosilac zahtjeva smatra da Zakon ostavlja nejasnoće u pogledu definicije "druge vrste pomoći", što dodatno komplicira primjenu Zakona i može uzrokovati nesigurnost za organizacije i njihove donatore. 6. Dalje, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, postoji neskladnost spornog zakona sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka jer osporavani zakon ne osigurava uvjete za zakonitu i pravičnu obradu ličnih podataka, što ga čini pravno upitnim. Smatra da sporni zakon, osim toga, previše široko definira političko djelovanje nevladinih organizacija, uključujući i aktivnosti koje mogu biti interpretirane kao pokušaj formiranja javnog mnijenja radi postizanja političkih ciljeva, što ugrožava slobodu izražavanja i rad nevladinih organizacija. Također, osporavani zakon narušava osnovna ljudska prava, uključujući slobodu misli, savjesti, vjere i izražavanja, što je u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. Podnosilac zahtjeva smatra da Zakon odstupa od evropskih normi poput Preporuka Vijeća Evrope o pravnom statusu nevladinih organizacija te prioriteta Evropske Broj 32 - Stranica 14 Srijeda, 30. 4. 2025. komisije za članstvo Bosne i Hercegovine u EU jer ograničava razvoj civilnog društva i time udaljava Bosnu i Hercegovinu od evropskog puta. Pored navedenog, u zahtjevu se ukazuje na nes- kladnost s Evropskom konvencijom jer Zakon ograničava slobodu udruživanja, što predstavlja protivzakonito i nesrazmjerno mije- šanje u pravo na slobodu udruživanja. U tom kontekstu, podnosilac zahtjeva pozvao se na presudu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Ecodefence i drugi protiv Rusije navodeći da je Evropski sud utvrdio da su obaveze, ograničenja i sankcije koji su udruženjima i drugim sudionicima civilnog društva u Rusiji bili nametnuti Zakonom o stranim agen- tima imali obeshrabrujući učinak, te su predstavljali nezakonito i nesrazmjerno miješanje u pravo na slobodu udruživanja. 7. Na kraju, podnosilac zahtjeva je ukazao na Mišljenje Venecijanske komisije CDLAD(2023)016 od 13. juna 2023. godine dok je osporeni zakon još bio u fazi nacrta. U tom mišljenju su, kako je navedeno, također naglašeni ozbiljni nedostaci u Nacrtu zakona, te je navedeno: "S obzirom na postojeće ozbiljne nedostatke Nacrta zakona, ODIHR i Venecijanska komisija pozivaju vlasti Republike Srpske da ponovo razmotre njegovo usvajanje i da se uključe u daljnje konsultacije sa svim akterima s ciljem garantiranja uživanja prava na slobodu udruživanja i slobode izražavanja u Republici Srpskoj, uz proširenje djelokruga propisa. Ukoliko organi javne vlasti ipak nastave s procedurom donošenja ovog nacrta zakona, neophodno je jasno obrazložiti potrebu za tim. To podrazumijeva procjenu rizika sektora civilnog društva i značajno revidiranje i poboljšanje postojećih nacrta odredbi kako bi se osigurala usklađenost s načelima pravne sigurnosti, legitimiteta, neophodnosti i proporcionalnosti u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava."

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

8. Podnosilac zahtjeva smatra da je donošenje privremene mjere neophodno kako bi se spriječile štetne posljedice koje bi proizašle iz primjene osporavanog zakona za Bosnu i Hercegovinu. Smatra da bi osporeni zakon omogućio diskriminaciju udruženja, što bi u konačnici moglo rezultirati zabranom rada pojedinih udruženja ili značajnom finansijskom i drugom štetom za njihov rad i djelovanje. Nadalje, navodi da bi to doprinijelo neusklađenosti domaćeg pravnog sistema s pravnim sistemom Evropske unije i evropskom pravnom stečevinom, što bi moglo značajno utjecati na evropski put Bosne i Hercegovine. Osim toga, smatra da bi pri- mjena osporavanog zakona narušila prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. Naposljetku, ističe da bi primjena osporavanog zakona mogla prouzrokovati nesagledivu štetu ugledu Bosne i Hercegovine, slo- bodnom i demokratskom društvu te napretku Bosne i Hercegovine na evropskom putu.

III. Relevantni propisi

9. **Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske** ("Službeni glasnik RS" br. 52/01 i 42/05) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa koji je u službenom glasilu objavljen samo na srpskom jeziku, ali lektoriran na službene jezike u Bosni i Hercegovini i koji u relevantnom dijelu glasi: OPĆE ODREDBE

Član 1.

Zakonom o udruženjima i fondacijama (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje se osnivanje, registracija, unutrašnja organizacija i prestanak rada udruženja i fondacija.

Član 2.

Udruženje je u smislu ovog zakona svaki oblik dobrovoljnog povezivanja više fizičkih ili pravnih lica radi unapređenja ili ostvarivanja nekog zajedničkog ili općeg interesa ili cilja, u skladu s Ustavom i zakonom, a čija osnovna svrha nije stjecanje dobiti. Fondacija je pravno lice koje nema svoje članstvo, koja se osniva radi upravljanja određenom imovinom u javnom ili zajedničkom interesu. Udruženja i fondacije ostvaruju carinske, porezne i druge olakšice za svoj rad u skladu sa zakonom.

Član 3.

Udruženja i fondacije samostalno određuju svoje ciljeve i djelatnosti u skladu s Ustavom i zakonom. Statut i djelovanje udruženja i fondacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na njegovo nasilno podrivanje, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivost ili diskriminacije zabranjene Ustavom i zakonom. Ciljevi i djelatnost udruženja i fondacija ne mogu uključivati angažiranja u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate i finansiranje kandidata, odnosno političkih stranaka.

Član 4.

Udruženja ili fondacije mogu obavljati djelatnost kojom se stječe dobit (privrednu djelatnost) jedino ako stjecanje dobiti nije osnovni statutarni cilj udruženja ili fondacije. Višak prihoda nad rashodima ostvaren obavljanjem privred- ne djelatnosti mora se investirati u osnovne statutarne aktivnosti udruženja ili fondacije. Nije dozvoljena direktna niti indirektna raspodjela viška prihoda nad rashodima iz privredne djelatnosti osnivačima, članovima udruženja, članovima upravljačkih organa, odgovornim licima, radnicima, donatorima ili trećim licima. Ograničenje iz prethodnog stava se ne odnosi na primjerene nadoknade niti na pokriće troškova u vezi s ostvarivanjem ciljeva aktivnosti utvrđenih statutom udruženja ili fondacije. Udruženja ili fondacije mogu obavljati privredne djelatnosti koje su neposredno povezane s ostvarivanjem njihovih osnovnih statutarnih ciljeva i aktivnosti (srodne privredne djelatnosti) bez obaveze formiranja posebnog pravnog lica. Udruženja ili fondacije obavljaju privredne djelatnosti koje nisu neposredno povezane s ostvarivanjem njihovih osnovnih statutarnih ciljeva i aktivnosti (nesrodne privredne aktivnosti) preko posebno osnovanog pravnog lica. Nijedna odredba iz ovog člana neće ograničiti imovinu udruženja i fondacije iz člana 35. ovog zakona.

Član 5.

Udruženja i fondacije podnose godišnji izvještaj o radu i finansijski izvještaj u skladu sa zakonom, drugim propisima i statutom. 10. **Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih** **organizacija** ("Službeni glasnik RS" broj 19/25, objavljen 5. marta 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uspostavlja se Poseban registar neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti (u daljem tekstu: Registar), političko djelovanje i političke aktivnosti neprofitnih organizacija koje ih određuje kao agente stranog uticaja, uređuju uvjeti i način obezbjeđenja javnosti rada, te propisuju druga pitanja u vezi sa radom tih organizacija.

Član 2.

(1) Pod neprofitnim organizacijama iz člana 1. ovog zakona podrazumijevaju se udruženja i fondacije, kao i strane i među- narodne nevladine organizacije osnovane i registrirane u Republici Srpskoj u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 52/01 i 42/05), koje u cijelosti ili djelimično finansiraju druge države, njihovi organi ili njihovi ovlašteni zastupnici, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrirane nevladine organi- Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 15 zacije koje se finansiraju iz inozemstva (u daljem tekstu: neprofitne organizacije). (2) Pod stranim subjektom podrazumijeva se vlada, izvršni organ druge države ili strana politička stranka, fizičko lice koje nema državljanstvo Bosne i Hercegovine i prebivalište u Bosni i Hercegovini ili pravno lice ili grupa pravnih lica koja je organizirana, registrirana ili osnovana po propisima druge države ili koja ima sjedište u drugoj državi. (3) Vlada druge države označava izvršni organ vlasti svake države osim Bosne i Hercegovine. (4) Strana politička stranka označava svaku političku stranku registriranu po propisima druge države. (5) Agent stranog uticaja, u smislu ovog zakona, jeste neprofitna organizacija koju finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, a koja se bavi političkim djelovanjem ili političkim aktivnostima propisanim članom 3. ovog zakona, kao i drugim aktivnostima koje se odnose na političko organiziranje i djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije, narušavanje integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti.

Član 5.

Materijali neprofitnih organizacija koji se objavljuju putem elektronskih medija, informacionih i telekomunikacionih mreža ili se na drugi način distribuišu moraju imati oznaku neprofitne organizacije.

Član 8.

(1) Neprofitna organizacija obavezna je da podnese prijavu Ministarstvu, u roku od 15 dana od dana prijema finansijskih sredstava ili druge vrste pomoći od stranog subjekta, na obrascu prijave koji pravilnikom propisuje ministar pravde (u daljem tekstu: ministar). (2) Podnosilac prijave obavezan je da o svim promjenama u svom djelovanju dostavi dopunu prijave u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.

Član 11.

(1) Neprofitna organizacija koja je upisana u Registar obavezna je da Ministarstvu dostavi polugodišnji i godišnji finansijski izvještaj sa naznakom uplatioca, visine doznačenih sredstava, vrste i iznosa naknade i prihoda izraženih u novcu ili drugoj vrijednosti, kao i izvještaj o utrošku sredstava. (2) Ministarstvo dostavlja Poreskoj upravi Republike Srpske finansijski izvještaj radi kontrole finansijskog poslovanja.

Član 12.

Nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši nadležni inspekcijski organ.

Član 13.

Redovan inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši se jednom godišnje.

Član 14.

Izuzetno, vanredni inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije provodi se po predstavkama građana, pravnih lica, javno dostupnih informacija, organa Republike Srpske ili na zahtjev nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske.

Član 15.

Ministarstvo prati aktivnosti neprofitnih organizacija iz člana 2. stav 1. ovog zakona kako na teritoriji Republike Srpske, tako i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Član 16.

U slučaju da neprofitna organizacija u svom djelovanju postupa suprotno Ustavu Republike Srpske i propisima Republike Srpske, djeluje i provodi aktivnosti na način kako je to propisano članom 3. ovog zakona, odnosno kao agent stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana, ili ukoliko Poreska uprava Republike Srpske utvrdi nepravilnosti u finansijskom poslovanju, Ministarstvo dostavlja prijedlog nadležnom sudu za zabranu obavljanja rada i podnosi prijavu protiv odgovornih lica u skladu sa odredbama krivičnog zakonodavstva Republike Srpske.

Član 17.

Na pitanja koja nisu propisana ovim zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske.

Član 18.

Novčanom kaznom od 1.000 KM do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj neprofitna organizacija, koja: 1) ne obilježi promotivni materijal u skladu sa članom 5. ovog zakona, 2) ne podnese prijavu ili prilikom podnošenja prijave ili dopune prijave da netačan podatak u vezi sa upisom u Registar iz člana 8. ovog zakona, 3) ne dostavi dopunu prijave o izvršenim promjenama u roku propisanom u članu 8. stav 2. ovog zakona, 4) ne dostavi finansijski izvještaj iz člana 11. ovog zakona.

Član 19.

(1) Ministarstvo će uspostaviti Registar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Ministar će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Pravilnik o sadržaju i obrascu prijave za upis u Registar iz člana 8. stav 1. ovog zakona.

Član 20.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 12. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav. a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: - Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. - Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. 13. Član 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. [...] 14. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za dono- šenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. Broj 32 - Stranica 16 Srijeda, 30. 4. 2025. 15. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da reguliranje područja djelovanja neprofitnih organizacija, uključujući njihovo finansiranje i obaveze izvještavanja, predstavlja značajnu oblast jer direktno zadire u osnovna prava i slobode, kao što su sloboda udruživanja, izražavanja i zaštita privatnosti. Ove oblasti čine ključan segment demokratskog društva, gdje nevladine organiza- cije i fondacije imaju ulogu u očuvanju pluralizma, participacije građana i kontrole vlasti. Upravo zbog toga regulacija mora biti usklađena s najvišim pravnim standardima i ne smije proizvoljno ograničavati prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama. 16. Ustavni sud dalje zapaža da se na osnovu uvida u predmet reguliranja Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske i osporenog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija može ustanoviti da je Narodna skupština osporenim zakonom nastojala na poseban način regulirati djelovanje i rad neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja odluke ovoga suda o meritumu zahtjeva, zapaža da su sadržaj navedenog zakona dok je bio u formi nacrta analizirali Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Komisija Vijeća Evrope za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija). U saopćenju OSCE-a iz 2024. godine ukazano je da su u analizi zaključili da je Nacrt zakona u suprotnosti "s Ustavom Republike Srpske i s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i s brojnim međunarodnim i domaćim obavezama u sferi poštovanja ljudskih prava. Ovim zakonom narušava se sloboda udruživanja, koja ima presudan značaj za funkcioniranje raznolikih i inkluzivnih organizacija civilnog društva, nezavisnih medija i boraca za ljudska prava, koji imaju presudan značaj za zdravo, participatorno demokratsko društvo. Uspostavljanjem posebnog registra i nametanjem opterećujućih zahtjeva za neprofitne organizacije dodatno se sužava demokratski prostor za djelovanje civilnog društva, koji je već ugrožen stvara- njem mogućnosti za targetiranje, obeshrabrivanje i stigmatizaciju organizacija civilnog društva, nezavisnih medija i branilaca ljudskih prava" (dostupno ovdje). Polazeći od općepoznate činjenice da je rad nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini u najvećoj mjeri finansiran od stranih subjekata, Ustavni sud smatra da se tim zakonom prima facie uspostavlja razlika u postupanju koja može dovesti do diskriminacije. Prema tome, Ustavni sud zapaža da Zakon uspostavlja diferenciran tretman neprofitnih organizacija na osnovu izvora njihovog finansiranja, što može dovesti do diskriminacije i nesrazmjernog ograničenja osnovnih prava i sloboda, naročito slobode udruživanja i izražavanja. S obzirom na te okolnosti, te da je rad organizacija civilnog društva ključan za demokratsko društvo, a da je zakon već u fazi nacrta bio predmet ozbiljnih kritika međunarodnih institucija, uključujući OSCE i Venecijansku komisiju, postoji osnovana pravna sumnja u njegovu usklađenost s Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima ljudskih prava. Ustavni sud stoga smatra da postoje valjane sumnje da bi osporeni zakon mogao narušiti ljudska prava i osnovne slobode, što je u ovoj fazi dovoljno da se utvrdi postojanje "dokazive tvrdnje" (engl. arguable claim ) za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uvjeta da bi Ustavni sud razmatrao zahtjev za privremenu mjeru. 17. Ustavni sud ukazuje da ima ovlaštenja da usvoji privremenu mjeru samo ako postoji hitnost, u smislu da se može nanijeti nenadoknadiva šteta interesima koji su predmet ovog postupka. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, zapaža da postoji izgledna vjerovatnoća da će se odmah nakon stupanja na snagu Zakona stvoriti ozbiljne posljedice za takva udruženja i fondacije. Obaveza registriranja u poseban registar, označavanje materijala, prijavljivanje stranih donacija i potencijalne sankcije mogu imati trenutan učinak na rad organizacija dovodeći ih u pravnu nesigurnost i otežavajući njihovo djelovanje. Takve mjere mogu rezultirati smanjenjem aktivnosti organizacija civilnog društva, njihovim gašenjem ili povlačenjem donatora, čime se ugrožavaju već započeti projekti, a time i pravo na slobodu udruživanja i pravo na slobodu izražavanja. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da postoji realan rizik od nenadoknadive štete. Ako se osporeni zakon počne primjenjivati prije donošenja konačne odluke, organizacije bi mogle pretrpjeti finansijske gubitke, zabranu rada ili značajno smanjenje djelatnosti. Njihov prestanak rada i gubitak povjerenja donatora, posebno stranih, imao bi dugoročne i nepovratne posljedice. Čak i ako bi kasnije Zakon bio proglašen neustavnim, šteta koja je već nanesena organizacijama ne bi se mogla jednostavno ispraviti budući da bi njihove aktivnosti bile prekinute, članovi i zaposlenici mogli bi napustiti trenutna zaposlenja, a finansijska sredstva mogla bi biti nepovratno izgubljena. Zbog toga Ustavni sud smatra da postoji hit- nost u donošenju privremene mjere kako bi se eventualno spriječile daljnje štetne posljedice stupanja na snagu osporenog zakona. 18. S druge strane, ocjenjujući mogućnost nastanka štetnih posljedica u slučaju privremenog stavljanja osporenog zakona van snage, Ustavni sud zapaža da je Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija tek stupio na snagu. Prema tome, Ustavni sud smatra da bi donošenje privremene mjere, ako eventualno bude donesena odluka o neusklađenosti Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija s Ustavom Bosne i Hercegovine, također spriječilo negativne posljedice koje bi mogle nastati u slučaju kada bi nadležne javne vlasti u Republici Srpskoj nastavile da preduzimaju radnje na osnovu tog zakona. S druge strane, Ustavni sud uočava da je oblast djelovanja neprofitnih organizacija na jedinstven način već regulirana Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske koji se primjenjuje od 2001. godine, i da je na osnovu tih odredbi uspostavljen sistem djelovanja neprofitnih organizacija koji u potpunosti funkcionira. S obzirom na navedene argumente, privremena mjera se nameće kao razumno i opravdano rješenje kako bi se izbjegla potencijalno nesaglediva šteta te nepovratne posljedice za organizacije civilnog društva i osnovna ljudska prava. Stoga, Ustavni sud smatra da, s aspekta nepobitnih interesa za pravnu sigurnost, ljudska prava i zaštitu načela ustavnosti, usvajanje privremene mjere ima mnogo više opravdanja. 19. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno donošenje privremene mjere kojom se Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) privremeno stavlja van pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 20. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ("Službeni glasnik RS" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 21. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 22. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , s. r.

796

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-7/25** , rješavajući zahtjev **Denisa Bećirovića** , Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 17 **člana Predsjedništva BiH** , za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac Marin Vukoja, sudac na sjednici održanoj 7. ožujka 2025. godine donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Denisa Bećirovića** , **člana Predsjedništva** **BiH** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavljaju izvan snage Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakon o dopuni Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluka o mjerama i zadatcima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključci klubova narodnih poslanika SNSD, NPS- DNS, DEMOS-SPS, SP i US u svezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadatcima u cilju zaštite Ustava BiH usvojeni na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. veljače 2025. godine. U skladu sa člankom 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti akata iz stavka (2) ove oduke - privremeno se stavljaju izvan snage svi akti doneseni na temelju Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadatcima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS- DNS, DEMOS-SPS, SP i US u svezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadatcima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. veljače 2025. godine i - privremeno se zabranjuje svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim osobama u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim osobama iz Republike Srpske koje obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine da poduzimaju bilo kakve radnje na temelju Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadatcima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS- DNS, DEMOS-SPS, SP i US u svezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadatcima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. veljače 2025. godine. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o neprimjenjivanju 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadatcima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u svezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadatcima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. veljače 2025. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je 6. ožujka 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o neprimjenjivanju zakona), Zakona o dopuni Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o dopuni Kaznenog zakonika), Odluke o mjerama i zadatcima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka izvanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Odluka) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u svezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadatcima u cilju zaštite Ustava BiH (sedamnaesta posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske od 26. veljače 2025. godine; u daljnjem tekstu: Zaključci). 2. Podnositelj zahtjeva je, na temelju članka 64. Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi stavio izvan snage Zakon o neprimjenjivanju zakona, Zakon o dopuni Kaznenog zakonika, Odluku i Zaključke (u daljnjem tekstu: osporeni pravni akti) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnositelj zahtjeva navodi da osporeni pravni akti nemaju ustavnu osnovu. Naime, podnositelj zahtjeva ističe da se radi o ustavnopravnoj i zakonskoj materiji koja je regulirana pravnim aktima Bosne i Hercegovine koji su prošli ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom u predmetima br. U-26/01 (Sud BiH) i U-11/08 (Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH) te time dobili potvrdu ustavnosti i zakonitosti. Navodi da je motiv donošenja osporenih pravnih akata kazneni postupak koji je vođen pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloša Lukića. U tom postupku donesena je prvostupanjska osuđujuća presuda protiv Milorada Dodika kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz članka 203.a stavak 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i izrečena mu je mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina od dana pravomoćnosti presude. Nakon toga, kako to podnositelj zahtjeva obrazlaže, na zahtjev Vlade RS sazvana je Broj 32 - Stranica 18 Srijeda, 30. 4. 2025. sedamnaesta posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) za 26. veljače 2025. godine. Na toj sjednici usvojeni su osporeni Zaključak i Odluka, a na sjednici održanoj narednog dana osporeni zakoni. 4. Podnositelj zahtjeva navodi da su osporeni Zaključak i Odluka u suprotnosti sa člankom I/1., I/2. i I/3. Ustava BiH, kao i načelom pacta sunt servanda . Navodi da je osporenim zakonima derogirana primjena državnih zakona na teritoriju Republike Srpske – Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 49/09 – prečišćeni tekst, 74/09 – ispravak i 97/09), Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 42/03, 03/03, 37/03,42/03, 09/04, 35/04, 61/04 i 97/09), Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24 ) i Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 27/04, 63/04, 35/05, 49/09 i 40/12). U svezi s tim, ističe da navedeni zakonodavni okvir spada u isključivu nadležnosti države Bosne i Hercegovine, te da je stoga jedina institucija ovlaštena mijenjati i dopunjavati navedene zakone Parlamentarna skupština BiH. Navodi da entitet Republika Srpska uopće nema nadležnost odlučivati o bilo čemu u svezi s te četiri institucije. Naime, Republika Srpska je kao administrativna jedinica Bosne i Hercegovine, koja je podložna u cijelosti suverenoj vlasti države Bosne i Hercegovine, dužna poštovati te zakone u cijelosti dok Parlamentarna skupština BiH ne odluči drugačije. Ističe da je činjenica da su entiteti podređeni suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine i da oni sami ne posjeduju državnu kvalitetu potvrđenu Odlukom Ustavnog suda broj U-4/04 od 31. ožujka 2006. godine. Podnositelj zahtjeva navodi da Ustav BiH dozvoljava pravo entiteta da prenesu nadležnosti na Bosnu i Hercegovinu, ali da ne postoji odredba Ustava BiH koja odobrava prijenos nadležnosti s Bosne i Hercegovine na entitete. Prema tome, smatra da bez obzira na to radi li se o inherentnim nadležnostima (engl. implied powers ) za osnivanje dodatnih institucija ili se radi o prijenosu nadležnosti po nekoj od dozvoljenih ustavnih osnova ne postoji mogućnost da se te nadležnosti vrate entitetu a da država Bosna i Hercegovina ne provede ustavne i zakonske procedure. Stoga smatra da je donošenje osporenih pravnih akata suprotno normama koje propisuju isključive nadležnosti Bosne i Hercegovine iz čl. I/2., III/5. i IV/4.a) Ustava BiH. 5. U odnosu na Zakon o dopuni Kaznenog zakonika, podnositelj zahtjeva navodi da je on donesen s ciljem provođenja kampanje Milorada Dodika. Cilj te kampanje je bio vršenje nedemokratskog pritiska na sve građane Republike Srpske, a posebno na uposlenike Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, Suda BiH, Tužiteljstva BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH. U tom kontekstu, Milorad Dodik je davao izjave kojim je pokušavao uvjeriti Srbe uposlene u organima vlasti Bosne i Hercegovine da napuste svoja radna mjesta obećavajući kako će im u tom slučaju on naći posao i dati veće plaće i zaprijetivši kako će ih u protivnom tretirati kao izdajice i trajno obilježiti. Podnositelj zahtjeva navodi da odredbe članka 278.a Kaznenog zakonika RS nalažu da se kazneno goni osoba u svojstvu "službene ili odgovorne osobe iz Republike Srpske koja obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine". Dakle, citirani članak nameće obvezu državnih službenih ili odgovornih osoba da poštuju odluke vlasti Republike Srpske, dok se u stavku 2. navodi da će se osobama koje to ne poštuju izreći "mjere sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti". Ističe da se time nameće superiornost entitetske nad državnom vlašću. Podnositelj zahtjeva dalje navodi da je konkretno kazneno djelo definirano tako široko da faktički derogira bilo koji drugi način rješavanja problema neizvršavanja odluka institucija ili organa Republike Srpske. Ukazuje da se na taj način derogiraju upravni postupci i sporovi, građanski, prekršajni, ustavni, te svi drugi redovni i ad hoc postupci. 6. Podnositelj zahtjeva je predložio da Ustavni sud utvrdi da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za donošenje osporenih pravnih akata jer je to, u skladu sa čl. I/2., III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine, te da te pravne akte stavi izvan snage.

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

7. Obrazlažući zahtjev za donošenje privremene mjere, podnositelj zahtjeva je naveo da je donošenje te mjere u konkretnom slučaju nužno radi zaštite ustavnog poretka i političke stabilnosti Bosne i Hercegovine. Ističe da, u suprotnom, i eventualna meritorna odluka kojom se utvrđuje neustavnost osporenih pravnih akata ne bi mogla ex nunc nadoknaditi štetne posljedice koje bi u međuvremenu nastupile za suverenitet Bosne i Hercegovine. Podnositelj zahtjeva navodi da iz osporenih pravnih akata proizlazi da Republika Srpska ignorira sudsku vlast Suda BiH i funkciju visokog predstavnika, "gasi" autoritet Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH, Tužiteljstva BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH. Na taj način se potiče Narodna skupština u donošenju dodatnih zakona s istim ciljem, odnosno da osniva "divlje" institucije, čije postojanje nije predviđeno ustavnopravnim poretkom Bosne i Hercegovine. Podnositelj zahtjeva ističe da je cilj donošenja osporenih pravnih akata ako ne teritorijalno onda pravno odcjepljenje Republike Srpske, što de facto i de iure vodi ka svojevrsnom državnom udaru na ustavnopravni poredak. Dalje navodi da bi takva ustavna situacija u cijelosti obesnažila načelo suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti Bosne i Hercegovine u skladu s međunarodnim pravom, a posljedice bi mogle biti neotklonjive. Podnositelj zahtjeva ističe da je Ustavni sud u predmetu broj U-2/25 u sličnoj ustavnopravnoj situaciji zaključio da ako postoji valjana sumnja da bi osporeni zakon mogao narušiti ustavni poredak i političku stabilnost Bosne i Hercegovine, postoji dokaziva tvrdnja za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uvjeta za donošenje privremene mjere. U svezi s tim, ističe da u konkretnom slučaju održavanje na snazi osporenih pravnih akata do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH narušava ustavni poredak i političku stabilnost, te doprinosi daljnjoj eskalaciji situacije. Ističe da to proizlazi iz izjava Milorada Dodika koji o tome otvoreno govori. Podnositelj zahtjeva ukazuje da bi u slučaju ostanka na snazi osporenih pravnih akata postojale "duple" institucije na državnoj i entitetskoj razini, što vodi u svojevrsni pravosudni kaos i sukobe nadležnosti u postupanju. Smatra da osnovanost donošenja privremene mjere proizlazi i iz testa "dvostruke hipoteze". Naime, ističe da je manja šteta ako Ustavni sud usvoji privremenu mjeru a meritornom odlukom odbije zahtjev za ocjenu ustavnosti negoli u obrnutoj situaciji. Imajući u vidu navedeno, podnositelj zahtjeva smatra da je usvajanje privremene mjere u konkretnom slučaju više nego utemeljeno.

III. Relevantni propisi

8. **Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja** **vanustavnih institucija BiH** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 1.

Ovim zakonom propisuje se neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske.

Članak 2.

(1) Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 49/09, 74/09 i 97/09) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske. (2) Zakon o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 42/03, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04, 61/04 i 97/09) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske. Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 19

Članak 3.

Zakon o Visokom sudbenom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04, 93/05, 48/07, 63/23, 9/24 i 50/24) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Članak 4.

Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu ("Službeni glasnik BiH", br. 27/04, 63/04, 35/05, 49/09 i 40/12) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Članak 5.

Zabranjuje se rad i postupanje institucija čiji rad je reguliran zakonima iz čl. 2. do 4. ovoga zakona na teritoriji Republike Srpske.

Članak 6.

Nadležne institucije i organi Republike Srpske obvezni su poduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja provođenja ovoga zakona.

Članak 7.

Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovoga zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske za krivična djela u vezi sa izvršenjem ovoga zakona, a nadležne institucije i organi Republike Srpske obezbijedit će im i pružiti svu neophodnu zaštitu u vezi sa primjenom ovoga zakona.

Članak 8.

S ciljem provođenja ovoga zakona, Vlada Republike Srpske će donijeti potrebne podzakonske propise.

Članak 9.

Ovaj zakon stupa na snagu narednoga dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 9. **Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) glasi:

Članak 1.

U Krivičnom zakoniku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 64/17, 104/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 15/21, 89/21 i 73/23), poslije članka 278. dodaje se naziv člana i novi članak 278a. koji glasi: "Članak 278a. Nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija ili organa Republike Srpske (1) Službeno ili odgovorno lice u instituciji Republike Srpske ili jedinici lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službeno ili odgovorno lice iz Republike Srpske koje obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, koje ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku institucija ili organa Republike Srpske ili koje spriječi, odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Za krivično djelo iz stavka 1. ovoga članka izriče se mjera bezbjednosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti."

Članak 2.

Ovaj zakon stupa na snagu narednoga dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 10. **Odluka o mjerama i zadatcima proisteklim iz**

neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH

("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) glasi: I. Odbacuje se i ne prihvaća cjelokupan postupak pred Sudom BiH u predmetu broj S1 2 K 046070 23 K koji se vodio po optužnici Tužiteljstva BiH, i to: - protiv Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog potpisivanja ukaza o proglašenju zakona koje je u okviru svoje ustavne nadležnosti donijela Narodna skupština Republike Srpske kao najviši organ strane potpisnice svih 11 aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i - protiv vršitelja dužnosti ravnatelja JU "Službeni glasnik Republike Srpske" Miloša Lukića, zbog objave zakona koji su proglašeni na osnovu članka 80. stavak 1. točka 4. Ustava Republike Srpske, jer su Predsjednik Republike Srpske i v.d. ravnatelj JU "Službeni glasnik Republike Srpske" u obavljanju svojih dužnosti postupali sukladno sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o objavi zakona i drugih propisa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 67/05, 110/08 i 60/23). II. Odbacuju se i ne prihvaćaju sve radnje koje je u postupku iz točke 1. ove odluke provelo Tužiteljstvo BiH i Sud BiH, kao neustavne, nezakonite i suprotne međunarodnom pravu. III. Presuda donesena u predmetu iz točke 1. ove odluke ne proizvodi bilo kakve pravne posljedice, a iz razloga što je zasnovana na protivpravnom djelovanju njemačkog državljanina Kristijana Šmita. IV. Odbacuju se sve radnje, postupci, odluke kao i svi drugi akti njemačkog državljanina Kristijana Šmita koji nije imenovan za visokog predstavnika za BiH sukladno sa Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma, i to po dva osnova: - Republika Srpska kao strana potpisnica Aneksa 10, aktom Narodne skupštine od 10.03.2021. godine je odbila postavljenje bilo kog novog visokog predstavnika nakon ostavke Valentina Incka i - Vijeće bezbjednosti UN je odbio potvrditi Kristijana Šmita kao visokog predstavnika koga je na prijedlog Njemačke navodno imenovala grupa ambasadora nekoliko zemalja koji su akreditirani u Sarajevu, koji su time miješajući se u unutarnja pitanja BiH kao zemlje domaćina, grubo prekršili Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima. Sukladno sa naprijed navedenim postupanje po osnovu akata subjekta koji nije legalno izabran za visokog predstavnika za BiH, koji nadalje nema nikakve ovlasti po osnovu međunarodnog prava, protivpravno je, te su sva njegova pismena, ništava i pravno neobvezujuća za bilo koga. V. Visoki predstavnik, kao stranac i pojedinac, i kao punomoćnik i pomagač strana potpisnica, Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma nije dobio izvršne ovlasti, a pogotovo nije dobio zakonodavne ovlasti, jer bi to bilo u suprotnosti sa člankom 1.2. Ustava BiH po kome je "Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcio- niše sukladno sa vladavinom prava i ima slobodne i demokratske izbore". VI. Republika Srpska će dosljedno poštujući članak 3.3 Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma odnosno Ustava BiH po kojoj će se "entiteti i svi njihovi dijelovi u potpunosti pridržavati Ustava BiH, koji ima prednost nad onim odredbama zakona Bosne i Hercegovine, kao i ustava i zakona Entiteta koje nisu sukladno sa njim," donijeti zakon kojim će ograničiti bilo kakvo djelovanje i postupanje Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća BiH, Tužiteljstva BiH, Suda BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, kao vanustavnih institucija na području Republike Srpske. VII. Aneks 4. – Ustav BiH nije ustanovio nadležnost razine BiH za policijske poslove, pa time "Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA" kao oružana snaga izvan nadležnosti Republike Srpske nastala intervencijama stranih predstavnika, podliježe odredbi članka 5.5. Aneksa 4. – Ustava BiH po kojoj "nijedan entitet ne smije prijetiti ili koristiti silu protiv drugog entiteta, a oružane Broj 32 - Stranica 20 Srijeda, 30. 4. 2025. snage jednog entiteta ni pod kojim okolnostima ne smiju ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez suglasnosti vlade ovoga drugog entiteta i Predsjedništva Bosne i Hercegovine." VIII. Republika Srpska će dosljedno poštujući članak 3.3. Aneksa 4. – Ustava BiH po kojoj će se "entiteti i svi njihovi dijelovi u potpunosti pridržavati Ustava BiH, koji ima prednost nad onim odredbama zakona Bosne i Hercegovine, kao i ustava i zakona Entiteta koje nisu sukladno sa njim," donijeti zakon kojim će ograničiti bilo kakvo djelovanje i postupanje Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća, Tužiteljstva BiH, Suda BiH i SIPA-e, kao vanustavnih agencija na području Republike Srpske. IX. 1) Zadužuje se Vlada Republike Srpske da obezbijedi materijalno-tehničke uvjete za preuzimanje u institucije Republike Srpske lica zaposlenih u institucijama iz točke VI ove odluke. 2) Do donošenja zakona kojim se regulira rad vanustavnih institucija BiH i pratećih propisa, zabranjuje se djelovanje ovih institucija na teritoriji Republike Srpske. X. 1) Republika Srpska poziva Federaciju BiH, kao drugu stranu potpisnicu Aneksa 4, da se u roku od 30 dana izjasni o vraćanju na dosljednu primjenu Ustava BiH kao međunarodnog ugovora. Republika Srpska će se u istom roku izjasniti o odgovoru Federacije BiH. 2) U slučaju da se Federacija BiH ne izjasni o dosljednoj primjeni Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma, odnosno Ustava BiH, Republika Srpska će, kao strana ugovornica, poduzeti korake sukladno sa Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora i drugim aktima međunarodnog prava. XI. Obvezuju se svi organi i institucije Republike Srpske kao i svi predstavnici Republike Srpske u organima na razini institucija BiH na striktno poštovanje ove Odluke. XII. Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredaba članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 12. Članak VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav. a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to: - Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. - Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu. Spor može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili dopredsjedavajući jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta. 13. Članak 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je žuran, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obvezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnoga suda. [...] 14. Ustavni sud podsjeća da je članak 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 15. Ustavni sud smatra da navodi podnositelja zahtjeva u odnosu na osporene pravne akte pokreću vrlo ozbiljna pitanja ustavnosti u odnosu na usklađenost tih odredaba sa čl. I/1., I/2., I/3., III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine. 16. Dalje, Ustavni sud smatra da je podnositelj zahtjeva iznio niz argumenata koji prima facie idu u prilog osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud zapaža da podnositelj zahtjeva ukazuje na ozbiljnu i argumentiranu sumnju da bi primjena osporenih pravnih akata mogla ugroziti ustavnopravni poredak i političku stabilnost Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da bi provođenje zakona najprije dovelo u pitanje stabilnost institucija Bosne i Hercegovine u smislu da uposlenici iz Republike Srpske potencijalno napuste radna mjesta zbog prijetnji kaznenim sankcijama. Zatim, to bi istodobno dovelo do značajnih problema u kasnijem ostvarivanju radnopravnog statusa uposlenika u tim institucijama ukoliko bi svi navedeni akti bili proglašeni neustavnim. Potom, Ustavni sud zapaža da bi provođenje Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH kojim se propisuje neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja institucija BiH, odnosno Suda BiH, Tužiteljstva BiH, VSTVBiH i Državne agencije za istrage i zaštitu na teritoriju Republike Srpske dovelo u pitanje načelo pravilnog administriranja pravde. Na taj način se potencijalno stvara pravni okvir kojim će osumnjičenici i optuženici za brojna kaznena djela, iz cijele Bosne i Hercegovine, koja su u nadležnosti Suda BiH i Tužiteljstva BiH, moći izbjeći kazneni progon tako što će jednostavno otići u Republiku Srpsku. Istodobno, propisivanjem da su "nadležne institucije i organi Republike Srpske obvezni […] poduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi osiguranja provođenja ovog Zakona" dolazi se u izglednu opasnost da će ovlaštene službene osobe koje provode odluke državnih institucija biti spriječene u vršenju svojih nadležnosti, što može dovesti do sukoba između tih tijela te do potencijalne eskalacije koja bi bila prijetnja miru u Bosni i Hercegovini. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost, te kako bi se zaštitilo funkcioniranje institucija Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva. 17. Stoga, cijeneći iznesene argumente podnositelja zahtjeva, Ustavni sud smatra da postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provođenje osporenih pravnih akata prije nego što Ustavni sud odluči o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice. Ustavni sud smatra da se te posljedice ogledaju u postojanju opasnosti od ugrožavanja ustavnopravnog poretka i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud smatra da bi privremena obustava primjene osporenih pravnih akata izvan svake sumnje izazvala manje štete nego otklanjanje posljedica primjene tih akata u slučaju da Ustavni sud usvoji zahtjev za ocjenu ustavnosti ukoliko bi se ta šteta uopće i mogla otkloniti. Osim toga, Ustavni sud smatra da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka budući da se šteta nastala primjenom osporenih pravnih akata neće Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 21 moći popraviti naknadnim donošenjem meritorne odluke o zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Pri tome je Ustavni sud uvjeren da je, u smislu članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, zaštita suvereniteta, ustavnog poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, uključujući i njezine entitete, u interesu svih strana u ovom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj U-2/25 od 12. veljače 2025. godine, točka 22., dostupna na www.ustavnisud.ba). 18. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno donošenje privremene mjere kojom se osporeni pravni akti privremeno stavljaju izvan pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 19. U smislu članka 64. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 20. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 21. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-7/25** , rješavajući zahtjev

Denisa

**Bećirovića** , **člana Predsjedništva BiH** , za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka e) i člana 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev

Denisa

**Bećirovića** ,

člana

**Predsjedništva BiH** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavljaju van snage Zakon o neprimje- njivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluka o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključci klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojeni na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine. U skladu sa članom 64 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, do donošenja konačne odluke Ustavnog 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti akata iz stava (2) ove odluke - privremeno se stavljaju van snage svi akti doneseni na osnovu Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaklju- čaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi sa Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine i - privremeno se zabranjuje svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim licima iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi sa Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi sa Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENjE I. Uvod

1. Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 6. marta 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih Broj 32 - Stranica 22 Srijeda, 30. 4. 2025. institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o neprimjenjivanju zakona), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o dopuni Krivičnog zakonika), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Odluka) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH (sedamnaesta posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske od 26. februara 2025. godine; u daljnjem tekstu: Zaključci). 2. Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana 64 Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi stavio van snage Zakon o neprimjenjivanju zakona, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika, Odluku i Zaključ- ke (u daljnjem tekstu: osporeni pravni akti) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnosilac zahtjeva navodi da osporeni pravni akti nemaju ustavni osnov. Naime, podnosilac zahtjeva ističe da se radi o ustavnopravnoj i zakonskoj materiji koja je regulisana pravnim aktima Bosne i Hercegovine koji su prošli ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom u predmetima br. U-26/01 (Sud BiH) i U-11/08 (Visoki sudski i tužilački savjet BiH), te time dobili potvrdu ustavnosti i zakonitosti. Navodi da je motiv donošenja osporenih pravnih akata krivični postupak koji je vođen pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloša Lukića. U tom postupku donesena je prvostepena osuđujuća presuda protiv Milorada Dodika kojom je proglašen krivim zbog počinjenja krivičnog djela neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203a stav 1 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i izrečena mu je mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina od dana pravosnažnosti presude. Nakon toga, kako to obrazlaže podnosilac zahtjeva, na zahtjev Vlade RS sazvana je sedamnaesta posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) za 26. februar 2025. godine. Na toj sjednici usvojeni su osporeni zaključak i odluka, a na sjednici održanoj narednog dana osporeni zakoni. 4. Podnosilac zahtjeva navodi da su osporeni zaključak i odluka u suprotnosti sa članom I/1, I/2. i I/3. Ustava BiH, kao i principom pacta sunt servanda . Navodi da je osporenim zakonima derogirana primjena državnih zakona na teritoriji Republike Srpske – Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 49/09 – prečišćeni tekst, 74/09 – ispravka i 97/09), Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 42/03, 03/03, 37/03,42/03, 09/04, 35/04, 61/04 i 97/09), Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24 ) i Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 27/04, 63/04, 35/05, 49/09 i 40/12). U vezi s tim, ističe da navedeni zakonodavni okvir spada u isključivu nadležnosti države Bosne i Hercegovine, te da je stoga jedina institucija ovlašćena da mijenja i dopunjuje navedene zakone Parlamentarna skupština BiH. Navodi da entitet Republika Srpska uopšte nema nadležnost da odlučuje o bilo čemu u vezi s te četiri institucije. Naime, Republika Srpska je kao administrativna jedinica Bosne i Hercegovine, koja je podložna u cijelosti suverenoj vlasti države Bosne i Hercegovine, dužna da u cijelosti poštuje te zakone dok Parlamentarna skupština BiH ne odluči drukčije. Ističe da je činjenica da su entiteti podređeni suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine i da oni sami ne posjeduju državni kvalitet potvrđena Odlukom Ustavnog suda broj U-4/04 od 31. marta 2006. godine. Podnosilac zahtjeva navodi da Ustav BiH dozvoljava pravo entiteta da prenesu nadležnosti na Bosnu i Hercegovinu, ali da ne postoji odredba Ustava BiH koja odobrava prenos nadležnosti s Bosne i Hercegovine na entitete. Prema tome, smatra da bez obzira na to da li se radi o inherentnim nadležnostima (engl. implied powers ) za osnivanje dodatnih institucija ili se radi o prenosu nadležnosti po nekom od dozvoljenih ustavnih osnova ne postoji mogućnost da se te nadležnosti vrate entitetu, a da država Bosna i Hercegovina ne sprovede ustavne i zakonske procedure. Stoga smatra da je donošenje osporenih pravnih akata suprotno normama koje propisuju isključive nadležnosti Bosne i Hercegovine iz čl. I/2, III/5. i IV/4.a) Ustava BiH. 5. U odnosu na Zakon o dopuni Krivičnog zakonika podnosilac zahtjeva navodi da je on donesen s ciljem sprovođenja kampanje Milorada Dodika. Cilj te kampanje je bio vršenje nedemokratskog pritiska na sve građane Republike Srpske, a posebno na zaposlenike Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine, Suda BiH, Tužilaštva BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH. U tom kontekstu Milorad Dodik je davao izjave kojim je pokušavao uvjeriti Srbe zaposlene u organima vlasti Bosne i Hercegovine da napuste svoja radna mjesta obećavajući kako će im u tom slučaju on naći posao i dati veće plate i zaprijetivši kako će ih u protivnom tretirati kao izdajice i trajno obilježiti. Podnosilac zahtjeva navodi da odredbe člana 278a Krivičnog zakonika RS nalažu da se krivično goni lice u svojstvu "službenog ili odgovornog lica iz Republike Srpske koje obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine". Dakle, citirani član nameće obavezu državnih službenih ili odgovornih lica da poštuju odluke vlasti Republike Srpske, dok se u stavu 2 navodi da će se licima koja to ne poštuju izreći "mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti". Ističe da se time nameće superiornost entitetske nad državnom vlašću. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je konkretno krivično djelo definisano tako široko da faktički derogira bilo koji drugi način rješavanja problema neizvršavanja odluka institucija ili organa Republike Srpske. Ukazuje da se na taj način derogiraju upravni postupci i sporovi, građanski, prekršajni, ustavni, te svi drugi redovni i ad hoc postupci. 6. Podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud utvrdi da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za donošenje osporenih pravnih akata jer je to, u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine, te da te pravne akte stavi van snage.

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

7. Obrazlažući zahtjev za donošenje privremene mjere, podnosilac zahtjeva je naveo da je donošenje te mjere u konkretnom slučaju nužno radi zaštite ustavnog poretka i političke stabilnosti Bosne i Hercegovine. Ističe da, u suprotnom, i eventualna meritorna odluka kojom se utvrđuje Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 23 neustavnost osporenih pravnih akata ne bi mogla ex nunc nadoknaditi štetne posljedice koje bi u međuvremenu nastupile za suverenitet Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva navodi da iz osporenih pravnih akata proizlazi da Republika Srpska ignoriše sudsku vlast Suda BiH i funkciju visokog predstavnika, "gasi" autoritet Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, Tužilaštva BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH. Na taj način se podstiče Narodna skupština u donošenju dodatnih zakona s istim ciljem, odnosno da osniva "divlje" institucije, čije postojanje nije predviđeno ustavnopravnim poretkom Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva ističe da je cilj donošenja osporenih pravnih akata ako ne teritorijalno onda pravno otcjepljenje Republike Srpske, što de facto i de iure vodi ka svojevrsnom državnom udaru na ustavnopravni poredak. Dalje navodi da bi takva ustavna situacija u cijelosti obesnažila princip suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine u skladu s međunarodnim pravom, a posljedice bi mogle biti neotklonjive. Podnosilac zahtjeva ističe da je Ustavni sud u predmetu broj U-2/25 u sličnoj ustavnopravnoj situaciji zaključio da ako postoji valjana sumnja da bi osporeni zakon mogao narušiti ustavni poredak i političku stabilnost Bosne i Hercegovine, postoji dokaziva tvrdnja za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uslova za donošenje privremene mjere. U vezi s tim ističe da u konkretnom slučaju održavanje na snazi osporenih pravnih akata do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH narušava ustavni poredak i političku stabilnost, te doprinosi daljnjoj eskalaciji situacije. Ističe da to proizlazi iz izjava Milorada Dodika koji o tome otvoreno govori. Podnosilac zahtjeva ukazuje da bi u slučaju ostanka na snazi osporenih pravnih akata postojale "duple" institucije na državnom i entitetskom nivou, što vodi u svojevrsni pravosudni haos i sukobe nadležnosti u postupanju. Smatra da osnovanost donošenja privremene mjere proizlazi i iz testa "dvostruke hipoteze". Naime, ističe da je manja šteta ako Ustavni sud usvoji privremenu mjeru a meritornom odlukom odbije zahtjev za ocjenu ustavnosti negoli u obrnutoj situaciji. Imajući u vidu navedeno, podnosilac zahtjeva smatra da je usvajanje privremene mjere u konkretnom slučaju više nego osnovano.

III. Relevantni propisi

8. **Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelo-** **vanja vanustavnih institucija BiH** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom propisuje se neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske.

Član 2.

(1) Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 49/09, 74/09 i 97/09) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske. (2) Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 42/03, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04, 61/04 i 97/09) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 3.

Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04, 93/05, 48/07, 63/23, 9/24 i 50/24) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 4.

Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu ("Službeni glasnik BiH", br. 27/04, 63/04, 35/05, 49/09 i 40/12) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 5.

Zabranjuje se rad i postupanje institucija čiji rad je regulisan zakonima iz čl. 2. do 4. ovog zakona na teritoriji Republike Srpske.

Član 6.

Nadležne institucije i organi Republike Srpske obavezni su preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona.

Član 7.

Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovog zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske za krivična djela u vezi sa izvršenjem ovog zakona, a nadležne institucije i organi Republike Srpske obezbijediće im i pružiti svu neophodnu zaštitu u vezi sa primjenom ovog zakona.

Član 8.

S ciljem sprovođenja ovog zakona, Vlada Republike Srpske će donijeti potrebne podzakonske propise.

Član 9.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 9. **Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike** **Srpske** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) glasi:

Član 1.

U Krivičnom zakoniku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 64/17, 104/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 15/21, 89/21 i 73/23), poslije člana 278. dodaje se naziv člana i novi član 278a. koji glasi: "Član 278a. Nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija ili organa Republike Srpske (1) Službeno ili odgovorno lice u instituciji Republike Srpske ili jedinici lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službeno ili odgovorno lice iz Republike Srpske koje obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, koje ne primijeni, ne sprovede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku institucija ili organa Republike Srpske ili koje spriječi, odnosno na drugi način omete primjenu, sprovođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Za krivično djelo iz stava 1. ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti."

Član 2.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 10. **Odluka o mjerama i zadacima proisteklim iz**

neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija

**BiH** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) glasi: I Odbacuje se i ne prihvata cjelokupan postupak pred Sudom BiH u predmetu broj S1 2 K 046070 23 K koji se vodio po optužnici Tužilaštva BiH, i to: Broj 32 - Stranica 24 Srijeda, 30. 4. 2025. - protiv Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog potpisivanja ukaza o proglašenju zakona koje je u okviru svoje ustavne nadležnosti donijela Narodna skupština Republike Srpske kao najviši organ strane potpisnice svih 11 aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i - protiv vršioca dužnosti direktora JU "Službeni glasnik Republike Srpske" Miloša Lukića, zbog objavljivanja zakona koji su proglašeni na osnovu člana 80. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske, jer su Predsjednik Republike Srpske i v.d. direktor JU "Službeni glasnik Republike Srpske" u obavljanju svojih dužnosti postupali u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 67/05, 110/08 i 60/23). II Odbacuju se i ne prihvataju sve radnje koje je u postupku iz tačke 1. ove odluke provelo Tužilaštvo BiH i Sud BiH, kao neustavne, nezakonite i suprotne međunarodnom pravu. III Presuda donesena u predmetu iz tačke 1. ove odluke ne proizvodi bilo kakve pravne posljedice, a iz razloga što je zasnovana na protivpravnom djelovanju njemačkog državljanina Kristijana Šmita. IV Odbacuju se sve radnje, postupci, odluke kao i svi drugi akti njemačkog državljanina Kristijana Šmita koji nije imenovan za visokog predstavnika za BiH u skladu sa Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma, i to po dva osnova: - Republika Srpska kao strana potpisnica Aneksa 10, aktom Narodne skupštine od 10.03.2021. godine je odbila postavljenje bilo kog novog visokog predstavnika nakon ostavke Valentina Incka i - Savjet bezbjednosti UN je odbio potvrditi Kristijana Šmita kao visokog predstavnika koga je na prijedlog Njemačke navodno imenovala grupa ambasadora nekoliko zemalja koji su akreditovani u Sarajevu, koji su time miješajući se u unutrašnja pitanja BiH kao zemlje domaćina, grubo prekršili Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima. U skladu sa naprijed navedenim postupanje po osnovu akata subjekta koji nije legalno izabran za visokog predstavnika za BiH, koji nadalje nema nikakva ovlašćenja po osnovu međunarodnog prava, protivpravno je, te su sva njegova pismena, ništava i pravno neobavezujuća za bilo koga. V Visoki predstavnik, kao stranac i pojedinac, i kao punomoćnik i pomagač strana potpisnica, Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma nije dobio izvršna ovlašćenja, a pogotovo nije dobio zakonodavna ovlašćenja, jer bi to bilo u suprotnosti sa članom 1.2. Ustava BiH po kome je "Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcioniše u skladu s vladavinom prava i ima slobodne i demokratske izbore". VI Republika Srpska će dosljedno poštujući član 3.3 Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma odnosno Ustava BiH po kojoj će se "entiteti i svi njihovi dijelovi u potpunosti pridržavati Ustava BiH, koji ima prednost nad onim odredbama zakona Bosne i Hercegovine, kao i ustava i zakona Entiteta koje nisu u skladu s njim," donijeti zakon kojim će ograničiti bilo kakvo djelovanje i postupanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, Tužilaštva BiH, Suda BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, kao vanustavnih institucija na području Republike Srpske. VII Aneks 4. – Ustav BiH nije ustanovio nadležnost nivoa BiH za policijske poslove, pa time "Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA" kao oružana snaga izvan nadležnosti Republike Srpske nastala intervencijama stranih predstavnika, podliježe odredbi člana 5.5. Aneksa 4. – Ustava BiH po kojoj "nijedan entitet ne smije prijetiti ili koristiti silu protiv drugog entiteta, a oružane snage jednog entiteta ni pod kojim okolnostima ne smiju ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez saglasnosti vlade ovog drugog entiteta i Predsjedništva Bosne i Hercegovine." VIII Republika Srpska će dosljedno poštujući član 3.3. Aneksa 4. – Ustava BiH po kojoj će se "entiteti i svi njihovi dijelovi u potpunosti pridržavati Ustava BiH, koji ima prednost nad onim odredbama zakona Bosne i Hercegovine, kao i ustava i zakona Entiteta koje nisu u skladu s njim," donijeti zakon kojim će ograničiti bilo kakvo djelovanje i postupanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, Tužilaštva BiH, Suda BiH i SIPA-e, kao vanustavnih agencija na području Republike Srpske. IX 1) Zadužuje se Vlada Republike Srpske da obezbijedi materijalno-tehničke uslove za preuzimanje u institucije Republike Srpske lica zaposlenih u institucijama iz tačke VI ove odluke. 2) Do donošenja zakona kojim se reguliše rad vanustav- nih institucija BiH i pratećih propisa, zabranjuje se djelo- vanje ovih institucija na teritoriji Republike Srpske. X 1) Republika Srpska poziva Federaciju BiH, kao drugu stranu potpisnicu Aneksa 4, da se u roku od 30 dana izjasni o vraćanju na dosljednu primjenu Ustava BiH kao međunarodnog ugovora. Republika Srpska će se u istom roku izjasniti o odgovoru Federacije BiH. 2) U slučaju da se Federacija BiH ne izjasni o dosljednoj primjeni Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma, odnosno Ustava BiH, Republika Srpska će, kao strana ugovornica, preduzeti korake u skladu sa Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora i drugim aktima međunarodnog prava. XI Obavezuju se svi organi i institucije Republike Srpske kao i svi predstavnici Republike Srpske u organima na nivou institucija BiH na striktno poštovanje ove Odluke. XII Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 12. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će štititi ovaj Ustav. a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost da odlučuje u sporovima koji po ovom Ustavu nastaju između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući samo na to: - Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi spe- cijalni paralelni odnos sa nekom od susjednih država saglas- na ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suvere- nitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 25 - Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa ovim Ustavom. Sporove mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog zakonodavnog vijeća nekog entiteta. 13. Član 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. [...] 14. Ustavni sud podsjeća da je član 64 Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 15. Ustavni sud smatra da navodi podnosioca zahtjeva u odnosu na osporene pravne akte pokreću vrlo ozbiljna pitanja ustavnosti u odnosu na usklađenost tih odredbi s čl. I/1, I/2, I/3, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine. 16. Nadalje, Ustavni sud smatra da je podnosilac zahtjeva iznio niz argumenata koji prima facie idu u prilog osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud zapaža da podnosilac zahtjeva ukazuje na ozbiljnu i argumentovanu sumnju da bi primjena osporenih pravnih akata mogla ugroziti ustavnopravni poredak i političku stabilnost Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da bi sprovođenje zakona najprije dovelo u pitanje stabilnost institucija Bosne i Hercegovine u smislu da zaposlenici iz Republike Srpske potencijalno napuste radna mjesta zbog prijetnji krivičnim sankcijama. Zatim, to bi istovremeno dovelo do značajnih problema u kasnijem ostvarivanju radnopravnog statusa zaposlenika u tim institucijama ukoliko bi svi navedeni akti bili proglašeni neustavnim. Zatim, Ustavni sud zapaža da bi sprovođenje Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH kojim se propisuje neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja institucija BiH, odnosno Suda BiH, Tužilaštva BiH, VSTSBiH i Državne agencije za istrage i zaštitu na teritoriji Republike Srpske dovelo u pitanje princip pravilnog administriranja pravde. Na taj način se potencijalno stvara pravni okvir kojim će osumnjičeni i optuženi za brojna krivična djela, iz cijele Bosne i Hercegovine, koja su u nadležnosti Suda BiH i Tužilaštva BiH, moći izbjeći krivični progon tako što će jednostavno otići u Republiku Srpsku. Istovremeno, propisivanjem da su "nadležne institucije i organi Republike Srpske obavezni […] preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona" dolazi se u izglednu opasnost da će ovlašćena službena lica koja sprovode odluke državnih institucija biti spriječena u vršenju svojih nadležnosti, što može dovesti do sukoba između tih tijela te do potencijalne eskalacije koja bi bila prijetnja miru u Bosni i Hercegovini. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost, te kako bi se zaštitilo funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva. 17. Stoga, cijeneći iznesene argumente podnosioca zahtjeva, Ustavni sud smatra da postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi sprovođenje osporenih pravnih akata prije nego što Ustavni sud odluči o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice. Ustavni sud smatra da se te posljedice ogledaju u postojanju opasnosti od ugrožavanja ustavnopravnog poretka i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud smatra da bi privremeno obustavljanje primjene osporenih pravnih akata van svake sumnje izazvalo manje štete nego otklanjanje posljedica primjene tih akata u slučaju da Ustavni sud usvoji zahtjev za ocjenu ustavnosti ukoliko bi se ta šteta uopšte i mogla otkloniti. Osim toga, Ustavni sud smatra da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka budući da se šteta nastala primjenom osporenih pravnih akata neće moći popraviti naknadnim donošenjem meritorne odluke o zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Pri tome je Ustavni sud uvjeren da je, u smislu člana 64 stav (1) Pravila Ustavnog suda, zaštita suvereniteta, ustavnog poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, uključujući i njene entitete, u interesu svih strana u ovom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj U-2/25 od 12. februara 2025. godine, tačka 22, dostupna na www.ustavnisud.ba). 18. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64 stav (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno donošenje privremene mjere kojom se osporeni pravni akti privremeno stavljaju van pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 19. U smislu člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 20. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 21. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 22. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-7/25** , rješavajući zahtjev **Denisa Bećirovića** , **člana Predsjedništva BiH** , za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2025. godine donio je Broj 32 - Stranica 26 Srijeda, 30. 4. 2025.

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Denisa Bećirovića** , **člana Predsjedništva** **BiH** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavljaju van snage Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluka o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključci klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojeni na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine. U skladu sa članom 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti akata iz stava (2) ove odluke − privremeno se stavljaju van snage svi akti doneseni na osnovu Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS- DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine i − privremeno se zabranjuje svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim licima iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH usvojenih na sedamnaestoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 26. februara 2025. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Herce- govine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 6. marta 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o neprimjenjivanju zakona), Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o dopuni Krivičnog zakonika), Odluke o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Odluka) i Zaključaka klubova narodnih poslanika SNSD, NPS-DNS, DEMOS-SPS, SP i US u vezi s Informacijom o rušenju Ustava BiH, mjerama i zadacima u cilju zaštite Ustava BiH (sedamnaesta posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske od 26. februara 2025. godine; u daljnjem tekstu: Zaključci). 2. Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana 64. Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi stavio van snage Zakon o neprimjenjivanju zakona, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika, Odluku i Zaključke (u daljnjem tekstu: osporeni pravni akti) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnosilac zahtjeva navodi da osporeni pravni akti nemaju ustavnu osnovu. Naime, podnosilac zahtjeva ističe da se radi o ustavnopravnoj i zakonskoj materiji koja je regulirana pravnim aktima Bosne i Hercegovine koji su prošli ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom u predmetima br. U-26/01 (Sud BiH) i U-11/08 (Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH), te time dobili potvrdu ustavnosti i zakonitosti. Navodi da je motiv donošenja osporenih pravnih akata krivični postupak koji je vođen pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloša Lukića. U tom postupku donesena je prvostepena osuđujuća presuda protiv Milorada Dodika kojom je proglašen krivim zbog počinjenja krivičnog djela neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203.a stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i izrečena mu je mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina od dana pravomoćnosti presude. Nakon toga, kako to podnosilac zahtjeva obrazlaže, na zahtjev Vlade RS sazvana je sedamnaesta posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) za 26. februar 2025. godine. Na toj sjednici usvojeni su osporeni zaključak i odluka, a na sjednici održanoj narednog dana osporeni zakoni. 4. Podnosilac zahtjeva navodi da su osporeni zaključak i odluka u suprotnosti sa članom I/1, I/2. i I/3. Ustava BiH, kao i načelom pacta sunt servanda . Navodi da je osporenim zakonima derogirana primjena državnih zakona na teritoriji Republike Srpske – Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 49/09 – prečišćeni tekst, 74/09 – ispravka i 97/09), Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 42/03, 03/03, 37/03,42/03, 09/04, 35/04, 61/04 i 97/09), Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 27 vijeću Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24 ) i Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (,,Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 27/04, 63/04, 35/05, 49/09 i 40/12). U vezi s tim, ističe da navedeni zakonodavni okvir spada u isključivu nadležnosti države Bosne i Hercegovine, te da je stoga jedina institucija ovlaštena da mijenja i dopunjuje navedene zakone Parlamentarna skupština BiH. Navodi da entitet Republika Srpska uopće nema nadležnost da odlučuje o bilo čemu u vezi s te četiri institucije. Naime, Republika Srpska je kao administrativna jedinica Bosne i Hercegovine, koja je podložna u cijelosti suverenoj vlasti države Bosne i Hercegovine, dužna da u cijelosti poštuje ove zakone dok Parlamentarna skupština BiH ne odluči drugačije. Ističe da je činjenica da su entiteti podređeni suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine i da oni sami ne posjeduju državni kvalitet potvrđena Odlukom Ustavnog suda broj U-4/04 od 31. marta 2006. godine. Podnosilac zahtjeva navodi da Ustav BiH dozvoljava pravo entiteta da prenesu nadležnosti na Bosnu i Hercegovinu, ali da ne postoji odredba Ustava BiH koja odobrava prijenos nadležnosti s Bosne i Hercegovine na entitete. Prema tome, smatra da bez obzira na to da li se radi o inherentnim nadležnostima (engl. implied powers ) za osnivanje dodatnih institucija ili se radi o prijenosu nadležnosti po nekom od dozvoljenih ustavnih osnova ne postoji mogućnost da se te nadležnosti vrate entitetu a da država Bosna i Hercegovina ne provede ustavne i zakonske procedure. Stoga smatra da je donošenje osporenih pravnih akata suprotno normama koje propisuju isključive nadležnosti Bosne i Hercegovine iz čl. I/2, III/5. i IV/4.a) Ustava BiH. 5. U odnosu na Zakon o dopuni Krivičnog zakonika, podnosilac zahtjeva navodi da je on donesen s ciljem provođenja kampanje Milorada Dodika. Cilj te kampanje bio je vršenje nedemokratskog pritiska na sve građane Republike Srpske, a posebno na zaposlenike Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, Suda BiH, Tužilaštva BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH. U tom kontekstu Milorad Dodik je davao izjave kojima je pokušavao uvjeriti Srbe zaposlene u organima vlasti Bosne i Hercegovine da napuste svoja radna mjesta obećavajući da će im u tom slučaju on naći posao i dati veće plaće i zaprijetivši da će ih u protivnom tretirati kao izdajice i trajno obilježiti. Podnosilac zahtjeva navodi da odredbe člana 278a. Krivičnog zakonika RS nalažu da se krivično goni lice u svojstvu "službenog ili odgovornog lica iz Republike Srpske koje obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine". Dakle, citirani član nameće obavezu državnih službenih ili odgovornih lica da poštuju odluke vlasti Republike Srpske, dok se u stavu 2. navodi da će se licima koja to ne poštuju izreći "mjere sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti". Ističe da se time nameće superiornost entitetske nad državnom vlašću. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je konkretno krivično djelo definirano tako široko da faktički derogira bilo koji drugi način rješavanja problema neizvršavanja odluka institucija ili organa Republike Srpske. Ukazuje da se na taj način derogiraju upravni postupci i sporovi, građanski, prekršajni, ustavni te svi drugi redovni i ad hoc postupci. 6. Podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud utvrdi da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za donošenje osporenih pravnih akata jer je to, u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine, te da te pravne akte stavi van snage.

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

7. Obrazlažući zahtjev za donošenje privremene mjere, podnosilac zahtjeva je naveo da je donošenje te mjere u konkretnom slučaju nužno radi zaštite ustavnog poretka i političke stabilnosti Bosne i Hercegovine. Ističe da, u protivnom, i eventualna meritorna odluka kojom se utvrđuje neustavnost osporenih pravnih akata ne bi mogla ex nunc nadoknaditi štetne posljedice koje bi u međuvremenu nastupile za suverenitet Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva navodi da iz osporenih pravnih akata proizlazi da Republika Srpska ignorira sudsku vlast Suda BiH i funkciju visokog predstavnika, "gasi" autoritet Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, Tužilaštva BiH i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH. Na taj način se podstiče Narodna skupština u donošenju dodatnih zakona s istim ciljem, odnosno da osniva "divlje" institucije, čije postojanje nije predviđeno ustavnopravnim poretkom Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva ističe da je cilj donošenja osporenih pravnih akata ako ne teritorijalno onda pravno otcjepljenje Republike Srpske, što de facto i de iure vodi ka svojevrsnom državnom udaru na ustavnopravni poredak. Dalje navodi da bi takva ustavna situacija u cijelosti obesnažila načelo suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine u skladu s međunarodnim pravom, a posljedice bi mogle biti neotklonjive. Podnosilac zahtjeva ističe da je Ustavni sud u predmetu broj U-2/25 u sličnoj ustavnopravnoj situaciji zaključio da ako postoji valjana sumnja da bi osporeni zakon mogao narušiti ustavni poredak i političku stabilnost Bosne i Hercegovine, postoji dokaziva tvrdnja za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uvjeta za donošenje privremene mjere. U vezi s tim ističe da u konkretnom slučaju održavanje na snazi osporenih pravnih akata do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH narušava ustavni poredak i političku stabilnost, te doprinosi daljnjoj eskalaciji situacije. Ističe da to proizlazi iz izjava Milorada Dodika koji o tome otvoreno govori. Podnosilac zahtjeva ukazuje da bi u slučaju ostanka na snazi osporenih pravnih akata postojale "duple" institucije na državnom i entitetskom nivou, što vodi u svojevrstan pravosudni haos i sukobe nadležnosti u postupanju. Smatra da osnovanost donošenja privremene mjere proizlazi i iz testa "dvostruke hipoteze". Naime, ističe da je manja šteta ako Ustavni sud usvoji privremenu mjeru a meritornom odlukom odbije zahtjev za ocjenu ustavnosti negoli u obrnutoj situaciji. Imajući u vidu navedeno, podnosilac zahtjeva smatra da je usvajanje privremene mjere u konkretnom slučaju više nego osnovano.

III . Relevantni propisi

8. **Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja** **vanustavnih institucija BiH** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom propisuje se neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske.

Član 2.

(1) Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 49/09, 74/09 i 97/09) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske. (2) Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glas- nik BiH" br. 42/03, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04, 61/04 i 97/09) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 3.

Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07, 63/23, 9/24 i 50/24) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 4.

Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu ("Službeni glasnik BiH" br. 27/04, 63/04, 35/05, 49/09 i 40/12) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 5.

Zabranjuje se rad i postupanje institucija čiji rad je reguliran zakonima iz čl. 2. do 4. ovog zakona na teritoriji Republike Srpske. Broj 32 - Stranica 28 Srijeda, 30. 4. 2025.

Član 6.

Nadležne institucije i organi Republike Srpske obavezni su preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona.

Član 7.

Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovog zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske za krivična djela u vezi sa izvršenjem ovog zakona, a nadležne institucije i organi Republike Srpske obezbijedit će im i pružiti svu neophodnu zaštitu u vezi sa primjenom ovog zakona.

Član 8.

S ciljem sprovođenja ovog zakona, Vlada Republike Srpske će donijeti potrebne podzakonske propise.

Član 9.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 9. **Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) glasi:

Član 1.

U Krivičnom zakoniku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 64/17, 104/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, 15/21, 89/21 i 73/23), poslije člana 278. dodaje se naziv člana i novi član 278a. koji glasi: "Član 278a. Nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija ili organa Republike Srpske (1) Službeno ili odgovorno lice u instituciji Republike Srpske ili jedinici lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokal- ne samouprave, kao i službeno ili odgovorno lice iz Republike Srp- ske koje obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, koje ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odlu- ku institucija ili organa Republike Srpske ili koje spriječi, odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Za krivično djelo iz stava 1. ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti."

Član 2.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 10. **Odluka o mjerama i zadacima proisteklim iz**

neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija BiH

("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) glasi: I Odbacuje se i ne prihvaća cjelokupan postupak pred Sudom BiH u predmetu broj S1 2 K 046070 23 K koji se vodio po optužnici Tužilaštva BiH, i to: - protiv Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog potpisivanja ukaza o proglašenju zakona koje je u okviru svoje ustavne nadležnosti donijela Narodna skupština Republike Srpske kao najviši organ strane potpisnice svih 11 aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i - protiv vršioca dužnosti direktora JU "Službeni glasnik Republike Srpske" Miloša Lukića, zbog objavljivanja zakona koji su proglašeni na osnovu člana 80. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske, jer su Predsjednik Republike Srpske i v.d. direktor JU "Službeni glasnik Republike Srpske" u obavljanju svojih dužnosti postupali u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o objavi zakona i drugih propisa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 67/05, 110/08 i 60/23). II Odbacuju se i ne prihvaćaju sve radnje koje je u postupku iz tačke 1. ove odluke provelo Tužilaštvo BiH i Sud BiH, kao neustavne, nezakonite i suprotne međunarodnom pravu. III Presuda donesena u predmetu iz tačke 1. ove odluke ne proizvodi bilo kakve pravne posljedice, a iz razloga što je zasnovana na protivpravnom djelovanju njemačkog državljanina Kristijana Šmita. IV Odbacuju se sve radnje, postupci, odluke kao i svi drugi akti njemačkog državljanina Kristijana Šmita koji nije imenovan za visokog predstavnika za BiH u skladu sa Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma, i to po dva osnova: - Republika Srpska kao strana potpisnica Aneksa 10, aktom Narodne skupštine od 10.03.2021. godine je odbila postavljenje bilo kog novog visokog predstavnika nakon ostavke Valentina Incka i - Vijeće bezbjednosti UN je odbio potvrditi Kristijana Šmita kao visokog predstavnika koga je na prijedlog Njemačke navodno imenovala grupa ambasadora nekoliko zemalja koji su akreditirani u Sarajevu, koji su time miješajući se u unutrašnja pitanja BiH kao zemlje domaćina, grubo prekršili Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima. U skladu sa naprijed navedenim postupanje po osnovu akata subjekta koji nije legalno izabran za visokog predstavnika za BiH, koji nadalje nema nikakva ovlašćenja po osnovu međunarodnog prava, protivpravno je, te su sva njegova pismena, ništava i pravno neobavezujuća za bilo koga. V Visoki predstavnik, kao stranac i pojedinac, i kao punomoćnik i pomagač strana potpisnica, Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma nije dobio izvršna ovlašćenja, a pogotovo nije dobio zakonodavna ovlašćenja, jer bi to bilo u suprotnosti sa članom 1.2. Ustava BiH po kome je "Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcioniše u skladu s vladavinom prava i ima slobodne i demokratske izbore". VI Republika Srpska će dosljedno poštujući član 3.3 Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma odnosno Ustava BiH po kojoj će se "entiteti i svi njihovi dijelovi u potpunosti pridržavati Ustava BiH, koji ima prednost nad onim odredbama zakona Bosne i Hercegovine, kao i ustava i zakona Entiteta koje nisu u skladu s njim," donijeti zakon kojim će ograničiti bilo kakvo djelovanje i postupanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, Tužilaštva BiH, Suda BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu, kao vanustavnih institucija na području Republike Srpske. VII Aneks 4. – Ustav BiH nije ustanovio nadležnost nivoa BiH za policijske poslove, pa time "Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA" kao oružana snaga izvan nadležnosti Republike Srpske nastala intervencijama stranih predstavnika, podliježe odredbi člana 5.5. Aneksa 4. – Ustava BiH po kojoj "nijedan entitet ne smije prijetiti ili koristiti silu protiv drugog entiteta, a oružane snage jednog entiteta ni pod kojim okolnostima ne smiju ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez saglasnosti vlade ovog drugog entiteta i Predsjedništva Bosne i Hercegovine." VIII Republika Srpska će dosljedno poštujući član 3.3. Aneksa 4. – Ustava BiH po kojoj će se "entiteti i svi njihovi dijelovi u potpunosti pridržavati Ustava BiH, koji ima prednost nad onim odredbama zakona Bosne i Hercegovine, kao i ustava i zakona Entiteta koje nisu u skladu s njim," donijeti zakon kojim će ograničiti bilo kakvo djelovanje i postupanje Visokog sudskog i Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 29 tužilačkog vijeća, Tužilaštva BiH, Suda BiH i SIPA-e, kao vanustavnih agencija na području Republike Srpske. IX 1) Zadužuje se Vlada Republike Srpske da obezbijedi materijalno-tehničke uvjete za preuzimanje u institucije Republike Srpske lica zaposlenih u institucijama iz tačke VI ove odluke. 2) Do donošenja zakona kojim se regulira rad vanustavnih institucija BiH i pratećih propisa, zabranjuje se djelovanje ovih institucija na teritoriji Republike Srpske. X 1) Republika Srpska poziva Federaciju BiH, kao drugu stranu potpisnicu Aneksa 4, da se u roku od 30 dana izjasni o vraćanju na dosljednu primjenu Ustava BiH kao međunarodnog ugovora. Republika Srpska će se u istom roku izjasniti o odgovoru Federacije BiH. 2) U slučaju da se Federacija BiH ne izjasni o dosljednoj primjeni Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma, odnosno Ustava BiH, Republika Srpska će, kao strana ugovornica, preduzeti korake u skladu sa Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora i drugim aktima međunarodnog prava. XI Obavezuju se svi organi i institucije Republike Srpske kao i svi predstavnici Republike Srpske u organima na nivou institucija BiH na striktno poštovanje ove Odluke. XII Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 12. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav. a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: - Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. - Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. 13. Član 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. [...] 14. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 15. Ustavni sud smatra da navodi podnosioca zahtjeva u odnosu na osporene pravne akte pokreću vrlo ozbiljna pitanja ustavnosti u odnosu na usklađenost tih odredbi sa čl. I/1, I/2, I/3, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine. 16. Dalje, Ustavni sud smatra da je podnosilac zahtjeva iznio niz argumenata koji prima facie idu u prilog osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud zapaža da podnosilac zahtjeva ukazuje na ozbiljnu i argumentiranu sumnju da bi primjena osporenih pravnih akata mogla ugroziti ustavnopravni poredak i političku stabilnost Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da bi provođenje zakona najprije dovelo u pitanje stabilnost institucija Bosne i Hercegovine u smislu da zaposlenici iz Republike Srpske potencijalno napuste radna mjesta zbog prijetnji krivičnim sankcijama. Zatim, to bi istovremeno dovelo do značajnih problema u kasnijem ostvarivanju radnopravnog statusa zaposlenika u tim institucijama ukoliko bi svi navedeni akti bili proglašeni neustavnim. Potom, Ustavni sud zapaža da bi provođenje Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH kojim se propisuje neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja institucija BiH, odnosno Suda BiH, Tužilaštva BiH, VSTVBiH i Državne agencije za istrage i zaštitu na teritoriji Republike Srpske dovelo u pitanje načelo pravilnog administriranja pravde. Na taj način se potencijalno stvara pravni okvir kojim će osumnjičenici i optuženici za brojna krivična djela, iz cijele Bosne i Hercegovine, koja su u nadležnosti Suda BiH i Tužilaštva BiH, moći izbjeći krivični progon tako što će jednostavno otići u Republiku Srpsku. Istovremeno, propisivanjem da su "nadležne institucije i organi Republike Srpske obavezni […] preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona" dolazi se u izglednu opasnost da će ovlaštena službena lica koja provode odluke državnih institucija biti spriječena u vršenju svojih nadležnosti, što može dovesti do sukoba između tih tijela te do potencijalne eskalacije koja bi bila prijetnja miru u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud zbog toga smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost, te kako bi se zaštitilo funkcioniranje institucija Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva. 17. Stoga, cijeneći iznesene argumente podnosioca zahtjeva, Ustavni sud smatra da postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provođenje osporenih pravnih akata prije nego što Ustavni sud odluči o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice. Ustavni sud smatra da se te posljedice ogledaju u postojanju opasnosti od ugrožavanja ustavnopravnog poretka i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud smatra da bi privremeno obustavljanje primjene osporenih pravnih akata van svake sumnje izazvalo manje štete nego otklanjanje posljedica primjene tih akata u slučaju da Ustavni sud usvoji zahtjev za ocjenu ustavnosti ukoliko bi se ta šteta uopće i mogla otkloniti. Osim toga, Ustavni sud smatra da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka budući da se šteta nastala primjenom osporenih pravnih akata neće moći popraviti naknadnim donošenjem meritorne odluke o zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Pri tome je Ustavni sud uvjeren da je, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, zaštita suvereniteta, ustavnog poretka i stabilnosti Bosne i Hercegovine, uključujući i njene entitete, u interesu svih strana u ovom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj U-2/25 od 12. februara 2025. godine, tačka 22, dostupna na www.ustavnisud.ba). 18. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno dono- šenje privremene mjere kojom se osporeni pravni akti privremeno stavljaju van pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. Broj 32 - Stranica 30 Srijeda, 30. 4. 2025. 19. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 20. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 21. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 22. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , s. r.

797

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-8/25** , rješavajući zahtjev **Denisa Zvizdića** ,

predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine

**Bosne i Hercegovine** , za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac Marin Vukoja, sudac na sjednici održanoj 7. ožujka 2025. godine donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Denisa Zvizdića** , **predsjedatelja Zastup-** **ničkog doma Parlamentarne skupštine BiH** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavlja izvan snage Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25). U skladu sa člankom 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu - privremeno se stavljaju izvan snage svi akti doneseni na temelju Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Repu- blike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i - privremeno se zabranjuje svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim osobama u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim osobama iz Republike Srpske koje obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine da poduzimaju bilo kakve radnje na temelju Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25). Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine". 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Denis Zvizdić, predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je 6. ožujka 2025. godine Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o VSTVRS). 2. Podnositelj zahtjeva je, na temelju članka 64. Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi privremeno stavio izvan snage Zakon o VSTVRS do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnositelj zahtjeva smatra da osporeni Zakon o VSTVRS nije u skladu sa čl. I/2., III/3.b) i III/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Naveo je da je kao predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ovlašten za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Također, smatra da je nesporno da je, u smislu članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud nadležan odlučivati o tome jesu li odredbe ustava ili zakona entiteta u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. 4. U odnosu na navode o nesuglasnosti osporenog zakona s odredbom članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, podnositelj zahtjeva je ukazao na praksu Ustavnog suda iz Odluke broj U-23/22 te je istaknuo da entiteti ne mogu preuzimati državne nadležnosti niti ih vraćati nakon što su već prenesene na razinu Bosne i Hercegovine. Potom je naveo da je formiranje Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH) bio zahtjev Europske unije i da je to ocijenjeno kao najbolji način za osiguranje potpuno ujednačenih standarda u pogledu imenovanja i disciplinske odgovornosti sudaca i tužitelja na cijelom teritoriju BiH. Također je ukazao na to da je VSTVBiH uspostavljen na temelju Sporazuma o prijenosu određenih nadležnosti entiteta kroz osnivanje Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum). Na temelju tog Sporazuma i u smislu članka III/5.a) Ustava BiH, Parlamentarna skupština BiH donijela je Zakon o VSTVBiH, na temelju kojeg je ta nadležnost postala nadležnost Bosne i Hercegovine. Zbog toga podnositelj zahtjeva smatra da bi stupanje na snagu osporenog Zakona predstavljalo ogroman korak unazad u kontekstu europskih integracija Bosne i Hercegovine te općenito u pogledu vladavine prava i pravne sigurnosti na teritoriju Bosne i Hercegovine. 5. U svezi s navodima o nesuglasnosti osporenog Zakona s odredbama članka III/5. Ustava Bosne i Hercegovine, podnositelj zahtjeva je naveo da je uspostava VSTVBiH izvršena u potpunosti u skladu sa člankom III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji je dao mogućnost entitetima da započnu pregovore s ciljem uključi- vanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. U skladu s tom odredbom, kako je istaknuto, oba doma Parla- mentarne skupštine BiH usvojila su Zakon o VSTVBiH, čime je taj Zakon postao punopravni dio ustavnog i pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Također, ukazano je da je Ustavni sud u Odluci broj U-11/08 od 30. siječnja 2009. godine, prilikom razmatranja zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o VSTVBiH, zaključio da je postojala valjana pravna osnova za donošenje navedenog Zakona, odnosno da je taj Zakon donesen u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Na temelju toga, podnositelj zahtjeva smatra da nije postojala ustavna osnova da entiteti tu dodatnu nadležnost Bosne i Hercegovine na bilo koji način preuzmu ili reguliraju na drugačiji način. U tom pogledu ukazuje da je jedino organ koji je uspostavio Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 31 VSTVBiH, a to je Parlamentarna skupština, mogao donijeti bilo kakvu odluku o uređenju VSTVBiH. Također, podnositelj zahtjeva navodi da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na sjednici od 4. ožujka 2025. godine utvrdilo Prijedlog zakona o VSTVBiH s prijedlogom Parlamentarnoj skupštini da ga razmatra po skraćenoj proceduri s ciljem ispunjavanja prioriteta u procesu pristupanja Europskoj uniji. Zbog toga podnositelj zahtjeva smatra da ne postoji nijedan pravni argument koji može osporiti valjanost uspostave VSTVBiH, odnosno da je prima facie jasno da Zakon o VSTVRS nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. 6. Obrazlažući nesuglasnost osporenog Zakona sa člankom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, podnositelj zahtjeva je naveo da je tom odredbom jasno uspostavljena obveza da entiteti kao administrativno-teritorijalne jedinice moraju poštovati sva načela i proceduralne norme propisane Ustavom Bosne i Hercegovine te da se moraju pridržavati odluka institucija Bosne i Hercegovine. Dalje, naveo je da Zakon o VSTVBiH predstavlja odluku institucija Bosne i Hercegovine i da je taj Zakon morao biti poštovan. Međutim, unatoč tome, Narodna skupština RS donošenjem osporenog Zakona dovela je do kolizije dvaju zakona, pri čemu je, prema sustavu hijerarhije pravnih normi, jasno da je državni zakon iznad bilo kojeg entitetskog propisa. U svezi s tim, podnositelj zahtjeva ukazuje da iz članka 1. Zakona o VSTVRS proizlazi namjera entitetskog zakonodavca da "osnuje Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Republike Srpske", dok je u članku 3. tog Zakona propisano: "Savjet je samostalan i nezavisan organ u Republici Srpskoj." S druge strane, kako je navedeno, važeći državni Zakon u članku 1. propisuje osnivanje VSTVBiH, dok stavak (2) istog članka izričito navodi: "Vijeće je samostalni organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravnog lica." Podnositelj zahtjeva dalje ističe da iz sadržaja osporenog Zakona proizlazi da se njime reguliraju sva pitanja koja su već uređena na državnoj razini te da RS nema zakonodavnu nadležnost donositi propise o uređenju i funkcioniranju entitetskog pravosuđa izvan odredaba državnog zakona. Osim toga, ukazuje da se najveća kolizija jasno ogleda u formulaciji članka 198. Zakona o VSTVRS, koji regulira prijelazne i završne odredbe. Tom odredbom je propisano da "svi nositelji pravosudnih funkcija koji su imenovani odlukom Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog Zakona ostaju i dalje na dužnostima u sudovima i javnim tužiteljstvima Republike Srpske na kojima se nalaze u trenutku stupanja na snagu ovog Zakona". Time se potvrđuje da je jasna intencija entitetskog zakonodavca da nakon stupanja na snagu ovog Zakona, kako to definira članak 200. spornog Zakona, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz članka 6. stavak 2. de facto izvrši razvlašćivanje VSTVBiH. U svezi s tim, podnositelj zahtjeva je ukazao da je predsjednik Republike Srpske u više navrata javno izjavio da "srpski predstavnici u pravosudnim institucijama i drugim institucijama BiH ne smiju ostati na svojim radnim mjestima" te da, ako to učine, "čine izdaju srpskog naroda". Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, time se ukazuje na diskriminirajuću i neustavnu namjeru koja se očituje u kršenju ljudskih i radnih prava uposlenika državnih pravosudnih institucija koji dolaze iz reda srpskog naroda. Također, podnositelj zahtjeva ističe da, uzimajući u obzir i ostala tri zakona s 18. posebne sjednice Narodne skupštine RS od 27. veljače 2025. godine (Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH, Zakon o dopuni Kaznenog zakonika RS i Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija), kao i izjave ključnih dužnosnika vlasti u Republici Srpskoj, može se utvrditi i ratio donošenja osporenog zakona, koji se sastoji u namjeri da se "razbije i podijeli državno pravosuđe".

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

7. Podnositelj zahtjeva smatra da bi stupanje na snagu Zakona o VSTVRS predstavljalo veliki korak unazad za europske integracije Bosne i Hercegovine te za vladavinu prava i pravnu sigurnost u cijeloj zemlji. Potom ističe da je pri donošenju privremene mjere potrebno uzeti u obzir i kontekst donošenja osporenog zakona. U svezi s tim, ukazuje da je Zakon usvojen nakon što je Sud Bosne i Hercegovine prvostupanjskom presudom osudio predsjednika Republike Srpske na godinu dana zatvora te mu izrekao zabranu obnašanja dužnosti predsjednika Republike Srpske na šest godina. Podnositelj zahtjeva ukazuje i na izjave poli- tičkih predstavnika iz Republike Srpske, iz kojih, prema njegovom mišljenju, proizlazi jasna namjera političkog rukovodstva tog entiteta da izvrši pritisak na sudsku vlast u Bosni i Hercegovini. Također navodi da se odmah po stupanju na snagu osporenog Zakona planiraju poduzeti konkretne mjere za uspostavu Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća RS. To uključuje donošenje Pravilnika o postupku kandidiranja i izbora prvih članova Vijeća, koji bi, prema osporenom zakonu, donio ministar pravde. Time bi se, kako tvrdi, omogućila potpuna politička kontrola nad procesima imenovanja sudaca i tužitelja. Podnositelj zahtjeva zaključuje da bi primjena tog Zakona dovela do prijenosa nadležnosti u području pravosuđa s državne razine na entitetsku, što je suprotno Sporazumu iz 2004. godine te Odluci Ustavnog suda BiH broj U- 11/08. Nadalje, smatra da bi osporeni Zakon doveo do stvaranja paralelnih institucija i narušavanja jedinstva u organizaciji i upravljanju pravosuđem. Time bi se, kako navodi, ugrozila pravna sigurnost, temelj svake pravne države, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, što bi imalo izravne negativne posljedice za građane te ometalo uživanje njihovih temeljnih ljudskih prava. 8. Prema ocjeni podnositelja zahtjeva, privremena mjera obustave primjene Zakona o VSTVRS do konačne odluke Ustavnog suda nužna je jer je navedeni Zakon, u većini svojih odredaba, očigledno neustavan. Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, jasno je da Narodna skupština RS nije imala nadležnost donijeti zakon koji preuzima ovlasti državnih institucija, prije svega VSTVBiH, te uređuje ista pitanja koja su već regulirana državnim zakonom. Ako bi ijedna odredba osporenog Zakona stupila na snagu prije konačne odluke Ustavnog suda, već bi bilo kasno jer bi VSTVBiH bio trajno razvlašten. Stoga, već u ovoj fazi postoje dovoljni dokazi da bi primjena spornog Zakona nanijela ozbiljnu i nepopravljivu štetu neovisnosti i nepristranosti pravosuđa, ne prejudicirajući konačnu odluku Ustavnog suda.

III. Relevantni propisi

9. **Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću** **Bosne i Hercegovine** ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 1. st. od (1) do (3)

Utemeljivanje (1) Ovim se zakonom utemeljuje Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće i regulira: njegov rad, ustrojstvo, djelokrug , ovlasti i uvjeti i mandat za obnašanje sudačke i tužiteljske dužnosti, imenovanje sudaca i tužitelja, stegovna odgovornost sudaca i tužitelja, privremeno udaljenje sudaca i tužitelja od obnašanja funkcije, nespojivost funkcije sudaca i tužitelja s drugim dužnostima, prestanak mandata sudaca i tužitelja i druga pitanja u svezi s radom Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća (u daljnjem tekstu: Vijeće). (2) Vijeće je samostalno tijelo Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravne osobe. (3) Na Vijeće se ne primjenjuju odredbe Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03 i 42/03) i Zakona o upravi Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02). POGLAVLJE III - DJELOKRUG I OVLASTI

Članak 17. tač. od (1) do (7)

Ovlasti Vijeće ima sljedeće ovlasti: Broj 32 - Stranica 32 Srijeda, 30. 4. 2025. (1) imenuje suce, uključujući predsjednike sudova, suce porotnike i dodatne suce u sve sudove na državnoj, entitetskoj, kantonalnoj, okružnoj, osnovnoj i općinskoj razini u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, s izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine; (2) imenuje glavne tužitelje, zamjenike glavnog tužitelja i tužitelje u sva tužiteljstva na državnoj, entitetskoj, kantonalnoj i okružnoj razini u Bosni i Hercegovini, uključujući i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine; (3) daje prijedloge mjerodavnim tijelima u svezi s njihovim predlaganjem i izborom sudaca Ustavnog suda Republike Srpske i imenovanjem sudaca u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercego- vine. Prilikom izvršavanja svojih ovlasti iz ovoga stavka Vijeće, prije davanja prijedloga, traži pismeno mišljenje odgovarajućeg ustavnog suda; (4) prima pritužbe protiv sudaca i tužitelja, vodi stegovne postupke, utvrđuje stegovnu odgovornost i izriče stegovne mjere sucima, sucima porotnicima, dodatnim sucima i tužiteljima; (5) odlučuje o prizivima u stegovnim postupcima; (6) odlučuje o privremenom udaljenju od obnašanja funkcije sudaca, sudaca porotnika, dodatnih sudaca i tužitelja; (7) nadzire stručno usavršavanje sudaca i tužitelja i savjetuje entitetska središta za edukaciju sudaca i tužitelja i Pravosudno povjerenstvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u svezi s usvajanjem programa stručnog usavršavanja sudaca i tužitelja;

Članak 18.

Sudovi i tužiteljstva Vijeće ima ovlasti navedene u članku 17. ovoga zakona u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini što obuhvata sljedeće sudove i tužiteljstva: (a) Sud Bosne i Hercegovine; (b) Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine; (c) Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine isključivo sukladno odredbama članka 17. (3) ovoga zakona; (d) Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine; (e) Okružne i osnovne sudove u Republici Srpskoj; (f) Kantonalne i općinske sudove u Federaciji Bosne i Hercegovine; (g) Republičko tužiteljstvo Republike Srpske i Federalno tužiteljstvo Federacije Bosne i Hercegovine; (h) Okružna tužiteljstva u Republici Srpskoj i kantonalna tužiteljstva u Federaciji Bosne i Hercegovine; (i) Apelacijski sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Tužiteljstvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Članak 92.

Prestanak važenja dosadašnjih zakona Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercego- vine, s izmjenama i dopunama, Zakon o Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske, s izmjenama i dopunama i Zakon o Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, s izmjenama i dopunama.

Članak 93.

Usklađivanje zakona Zakoni ili zakonske odredbe sadržane u zakonima koji su na snazi u Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine moraju se uskladiti s ovim zakonom, a one odredbe koje nisu sukladne ovom zakonu prestaju važiti. 10. **Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu** **Republike Srpske** ("Službeni glasnik RS" broj 19/25, objavljen 5. ožujka 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi: Osnivanje

Članak 1. stavak (1)

(1) Ovim zakonom osniva se Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske i uređuje njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja, uvjeti i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje i premještaj sudaca i javnih tužitelja, privremeno upućivanje sudaca i javnih tužitelja, ocjenjivanje sudaca i javnih tužitelja, disciplinska odgovornost sudaca i javnih tužitelja, privremeno udaljenje sudaca i javnih tužitelja od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudaca i javnih tužitelja sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudaca i javnih tužitelja i druga pitanja u vezi sa radom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske. Neovisni i samostalni organ

Članak 3.

(1) Savjet je samostalan i neovisan organ u Republici Srpskoj, koji se sastoji od Sudbenog i Tužilačkog odjeljenja, i ima svojstvo pravnog lica. (2) Savjet ima zadatak da osigura neovisno, nepristrasno, efikasno i profesionalno pravosuđe, kako je propisano u članku 49. ovoga zakona. (3) Sjedište Savjeta je u Banjoj Luci. (4) Odgovarajuće prostorije, opremu i godišnji proračun za rad Savjeta obezbijedit će Vlada Republike Srpske. GLAVA VIII. NADLEŽNOSTI SAVJETA Nadležnost

Članak 49. toč. od 1) do 8)

Savjet ima sljedeće nadležnosti: 1) imenuje suce, uključujući predsjednike sudova i suce porotnike u sve sudove na teritoriji Republike Srpske sa izuzetkom Ustavnog suda Republike Srpske, 2) imenuje glavne tužitelje, zamjenike glavnog tužitelja i tužitelje u sva tužiteljstva na teritoriji Republike Srpske, 3) odlučuje o prigovorima u postupku ocjenjivanja sudaca i tužitelja, 4) daje prijedloge predsjedniku Republike u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudaca Ustavnog suda, 5) odlučuje o prestanku mandata sudaca, tužitelja, predsjednika sudova, glavnih tužitelja i zamjenika glavnih tužitelja, 6) prima pritužbe protiv sudaca i tužitelja, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sucima, sucima porotnicima, i tužiteljima i odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima, 7) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudaca, sudaca porotnika, i tužitelja, 8) nadzire stručno usavršavanje sudaca i tužitelja i Savjetuje Centar za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske, Primjena nadležnosti

Članak 50.

(1) Savjet ima zakonom utvrđene nadležnosti u odnosu na sudove i tužiteljstva u Republici Srpskoj izuzev Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud). (2) U odnosu Ustavni sud Republike Srpske Savjet ima nadležnosti isključivo sukladno sa odredbama članka 49. točka 4) ovoga zakona. GLAVA XXV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Reguliranje statusa nositelja pravosudnih funkcija

Članak 198.

(1) Suci, suci-porotnici, tužitelji, predsjednici sudova, glavni tužitelji i zamjenici glavnih tužitelja u sudovima i javnim tužiteljstvima Republike Srpske, a koji su imenovani odlukom Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovoga zakona ostaju i dalje na dužnostima u Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 33 sudovima i javnim tužiteljstvima Republike Srpske na kojima se nalaze u trenutku stupanja na snagu ovoga zakona. (2) Dodatni suci koje su imenovani odlukom Visokog sudbenog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovoga zakona prelaze u status redovitog suca stupanjem na snagu ovoga zakona. Početak rada Savjeta

Članak 200.

Savjet je dužan da počne sa radom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz članka 6. stavak 2. ovoga zakona. Stupanje na snagu

Članak 201.

Ovaj zakon stupa na snagu narednoga dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. **Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani** **djelovanja vanustavnih institucija BiH** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 1.

Ovim zakonom propisuje se neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske.

Članak 3.

Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04, 93/05, 48/07, 63/23, 9/24 i 50/24) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Članak 5.

Zabranjuje se rad i postupanje institucija čiji rad je reguliran zakonima iz čl. 2. do 4. ovoga zakona na teritoriji Republike Srpske.

Članak 6.

Nadležne institucije i organi Republike Srpske obvezni su poduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja provođenja ovoga zakona.

Članak 7.

Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovoga zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske za krivična djela u vezi sa izvršenjem ovoga zakona, a nadležne institucije i organi Republike Srpske obezbijedit će im i pružiti svu neophodnu zaštitu u vezi sa primjenom ovoga zakona.

Članak 8.

S ciljem sprovođenja ovoga zakona, Vlada Republike Srpske će donijeti potrebne podzakonske propise.

Članak 9.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 12. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredaba članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 13. Članak VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav. a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to: - Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. - Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu. Spor može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili dopredsjedavajući jednog od domova Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/ delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta. 14. Članak 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je žuran, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obvezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnoga suda. [...] 15. Ustavni sud podsjeća da je članak 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 16. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da na temelju samog uvida u predmet reguliranja osporenog Zakona o VSTVRS i njegove usporedbe s odredbama Zakona o VSTVBiH proizlazi da se osporenim zakonom reguliraju pitanja koja su već regulirana odredbama Zakona o VSTVBiH i da se pri tome uspostavljaju nadležnosti VSTVRS za pitanja za koja je već nadležan VSTVBiH. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, podsjeća na stav iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj U-11/08 u kojoj je naveo "da je formalni prijenos nadležnosti s entitetske na državnu razinu izvršen Sporazumom, čime je nadležnost za formiranje Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća prenesena na državnu razinu. Parlamentarna skupština je donijela pobijani Zakon u oblasti koja je prenesena na državnu razinu, postupajući na taj način u okviru svojih ovlasti iz članka IV/4.a) Ustava BiH" (vidi, op. cit., U-11/08 , točka 23.). Ustavni sud je taj stav ponovio i u Odluci broj U-2/22 od 26. svibnja 2022. godine (vidi točke 85.–88.) u kojoj je zaključio: "Ustavni sud naglašava da za nadležnosti koje su već prenesene na državu BiH ne može postojati nadležnost entiteta za njihovu ponovnu uspostavu, pa samim tim ni za njihovo reguliranje. Za to su isključivo nadležne institucije BiH, odnosno u konkretnom slučaju Parlamentarna skupština BiH, koja je u smislu članka IV/4.a) Ustava BiH isključivo nadležna za reguliranje tih oblasti. Parlamentarna skupština BiH je donijela navedene zakone i stoga ih samo ona može staviti izvan snage." Ustavni sud smatra da se time u okolnostima konkretnog slučaja doista pokreće pitanje nadležnosti Narodne skupštine RS da donosi propise u istoj oblasti za koju postoji isključiva nadležnost Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, stoga, smatra da postoje valjane sumnje da bi osporeni Zakon mogao narušiti ustavni poredak i stabilnost i neometano funkcioniranje pravosuđa u Bosni i Hercegovini, što je u ovoj fazi dovoljno da se utvrdi postojanje "dokazive tvrdnje" za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uvjeta da bi Ustavni sud usvojio zahtjev za privremenu mjeru. 17. Ustavni sud dalje ukazuje da ima ovlasti usvojiti privremenu mjeru samo ako postoji hitnost, u smislu da se može nanijeti nenadoknadiva šteta interesima koji su predmet ovog postupka. Ustavni sud zapaža da propisi koji se odnose na oblast upravljanja pravosuđem predstavljaju jednu od najvažnijih oblasti reguliranja u svakoj državi jer osiguravaju neovisnost i nepristra- nost pravosudnog sustava, te ostvaruju ključnu ulogu u održavanju vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i sloboda te u očuvanju povjerenja građana u institucije pravde. S obzirom na to, stabilan pravosudni okvir temelji se na poštovanju demokratskih načela i Broj 32 - Stranica 34 Srijeda, 30. 4. 2025. pravne sigurnosti, a njegovo narušavanje može imati dalekosežne negativne posljedice za druge oblasti društvenog života. 18. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je Narodna skupština donijela "Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH" (u daljnjem tekstu: Zakon o neprimjenjivanju) kojim je propisala da se Zakon o VSTVBiH neće "primjenjivati niti izvršavati na teritoriju Republike Srpske", da je zabranila rad i postupanje VSTVBiH i da je dala nalog svim institucijama da poduzmu "mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi osiguranja provođenja ovog Zakona". Istodobno s tim Zakonom donesen je Zakon o VSTVRS u hitnoj proceduri. U tom pogledu, Ustavni sud smatra da donošenje Zakona o neprimjenjivanju, zatim osporenog Zakona kojim se preuzimaju nadležnosti VSTVBiH u hitnoj proceduri, kao i stupanje na snagu Zakona dan nakon njegove objave okolnosti su koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju već uspostavljenom pravosudnom sustavu. Istodobno, Ustavni sud zapaža da činjenica da se osporenim Zakonom propisuje rok od 90 dana za početak rada VSTVRS, kao i rokovi za donošenje podzakonskih akata ukazuje na hitnost u donošenju privremene mjere. Naime, primjena takvih odredaba može dovesti do stvaranja paralelnih pravosudnih institucija i situacije u kojoj bi nositelji pravosudnih funkcija mogli biti suočeni sa stabilnošću svoje funkcije, a stranke u postupku s neizvjesnom zakonitošću postu- panja redovnih sudova. Takva pravna situacija mogla bi dovesti do smanjenja efikasnosti pravne zaštite te podrivanja povjerenja građana u pravosudne institucije. Stvorene paralelne pravne strukture nesporno bi ugrozile integritet pravosudnog sustava BiH, izazivajući pravnu nesigurnost i destabilizaciju vladavine prava, osobito ako bi Zakon kasnije bio proglašen neustavnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost, te kako bi se zaštitila ujednačenost pravosudnog sustava do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva. 19. Nadalje, ocjenjujući mogućnost nastanka štetnih posljedica u slučaju privremenog stavljanja osporenog Zakona izvan snage, Ustavni sud zapaža da je Zakon o VSTVRS tek stupio na snagu. Prema tome, Ustavni sud smatra da bi donošenje privremene mjere, ako eventualno bude donesena odluka o neusklađenosti Zakona o VSTVRS s Ustavom Bosne i Hercegovine, također spriječilo negativne posljedice koje bi mogle nastati u slučaju kada bi nadležne javne vlasti u Republici Srpskoj nastavile donositi podzakonske akte. S druge strane, Ustavni sud uočava da se odredbe Zakona o VSTVBiH primjenjuju od 2004. godine i da je na temelju tih odredaba uspostavljen pravosudni sustav u Bosni i Hercegovini koji u potpunosti funkcionira već više od dvije decenije. Stoga, Ustavni sud smatra da bi primjenom spornog Zakona nastao rizik od nepopravljive štete za pravnu sigurnost i vladavinu zakona. 20. Istodobno, Ustavni sud smatra da bi i pravna sigurnost kao važan segment načela vladavine prava također bila ozbiljno ugrožena ukoliko bi vlasti u RS poduzimale daljnje korake na temelju osporenog Zakona. U tom pogledu, Ustavni sud smatra da bi donošenje bilo kakvih pravnih akata ili poduzimanje bilo kojih radnji na temelju tog Zakona otvaralo mogućnost uspostave paralelne pravne i institucionalne strukture u odnosu na onu koja već postoji prema državnom zakonu. Stoga, Ustavni sud je odlučio da je, u smislu članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, potrebno donijeti privremenu mjeru kojom će se privremeno staviti izvan snage svi akti koji su eventualno doneseni na temelju osporenog Zakona i istodobno zabraniti svim osobama poduzi- manje bilo kakvih daljnjih radnji na temelju odredaba tog Zakona. 21. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno donošenje privremene mjere kojom se Zakon o Visokom sudbenom 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 i tužiteljskom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) privremeno stavlja izvan pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 22. U smislu članka 64. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 23. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 24. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 25. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , v. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-8/25** , rješavajući zahtjev **Denisa Zvizdića** ,

predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne

**skupštine Bosne i Hercegovine** , za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka e) i člana 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Denisa Zvizdića** , **predsjedavajućeg** **Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavlja van snage Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25). U skladu sa članom 64 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu - privremeno se stavljaju van snage svi akti doneseni na osnovu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i - privremeno se zabranjuje svim zakonodavnim, izvr- šnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim licima iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25). Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o Visokom sudskom Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 35 i tužilačkom savjetu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENjE I. Uvod

1. Denis Zvizdić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: podnosi- lac zahtjeva), podnio je 6. marta 2025. godine Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o VSTSRS). 2. Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana 64 Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi privremeno stavio van snage Zakon o VSTSRS, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni Zakon o VSTSRS nije u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i III/5 Ustava Bosne i Hercegovine. Naveo je da je kao predsjedavajući Predstav- ničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ovlašćen za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Takođe, smatra da je nesporno da je u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud nadležan da odlučuje o tome da li su odredbe ustava ili zakona entiteta u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. 4. U odnosu na navode o nesaglasnosti osporenog zakona s odredbom člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ukazao na praksu Ustavnog suda iz Odluke broj U- 23/22, te je istakao da entiteti ne mogu preuzimati državne nadležnosti niti ih vraćati nakon što su već prenesene na nivo Bosne i Hercegovine. Zatim je naveo da je formiranje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTSBiH) bio zahtjev Evropske unije i da je to ocijenjeno kao najbolji način za obezbjeđenje potpuno ujednačenih standarda u pogledu imenovanja i disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca na cijeloj teritoriji BiH. Takođe je ukazao na to da je VSTSBiH uspostavljen na osnovu Sporazuma o prenosu određenih nadležnosti entiteta kroz osnivanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum). Na osnovu tog sporazuma i u smislu člana III/5.a) Ustava BiH, Parlamentarna skupština BiH donijela je Zakon o VSTSBiH, na osnovu kojeg je ta nadležnost postala nadležnost Bosne i Hercegovine. Zbog toga podnosilac zahtjeva smatra da bi stupanje na snagu osporenog zakona predstavljalo ogroman korak unazad u kontekstu evropskih integracija Bosne i Hercegovine te uopšteno u pogledu vladavine prava i pravne sigurnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine. 5. U vezi s navodima o nesaglasnosti osporenog zakona s odredbama člana III/5. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je naveo da je uspostavljanje VSTSBiH izvršeno u potpunosti u skladu sa članom III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji je dao mogućnost entitetima da započnu pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. U skladu s tom odredbom, kako je istaknuto, oba doma Parlamentarne skupštine BiH usvojila su Zakon o VSTSBiH, čime je taj zakon postao punopravni dio ustavnog i pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Takođe, ukazano je da je Ustavni sud u Odluci broj U-11/08 od 30. januara 2009. godine, prilikom razmatranja zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o VSTSBiH, zaključio da je postojao valjan pravni osnov za donošenje navedenog zakona, odnosno da je taj zakon donesen u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Na osnovu toga, podnosilac zahtjeva smatra da nije postojao ustavni osnov da entiteti tu dodatnu nadležnost Bosne i Hercegovine na bilo koji način preuzmu ili regulišu na drukčiji način. U tom pogledu ukazuje da je jedino organ koji je uspostavio VSTSBiH, a to je Parlamentarna skupština, mogao donijeti bilo kakvu odluku o uređenju VSTSBiH. Takođe, podnosilac zahtjeva navodi da je Savjet ministara Bosne i Hercegovine na sjednici od 4. marta 2025. godine utvrdio Prijedlog zakona o VSTSBiH s prijedlogom Parlamentarnoj skupštini da ga razmatra po skraćenoj proceduri s ciljem ispunjavanja prioriteta u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Zbog toga podnosilac zahtjeva smatra da ne postoji nijedan pravni argument koji može osporiti valjanost uspostavljanja VSTSBiH, odnosno da je prima facie jasno da Zakon o VSTSRS nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. 6. Obrazlažući nesaglasnost osporenog zakona sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je naveo da je tom odredbom jasno uspostavljena obaveza da entiteti kao administrativno-teritorijalne jedinice moraju poštovati sve principe i proceduralne norme propisane Ustavom Bosne i Hercegovine te da se moraju pridržavati odluka institucija Bosne i Hercegovine. Nadalje, naveo je da Zakon o VSTSBiH predstavlja odluku institucija Bosne i Hercegovine i da je taj zakon morao biti poštovan. Međutim, uprkos tome, Narodna skupština RS donošenjem osporenog zakona dovela je do kolizije dvaju zakona, pri čemu je, prema sistemu hijerarhije pravnih normi, jasno da je državni zakon iznad bilo kojeg entitetskog propisa. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva ukazuje da iz člana 1 Zakona o VSTSRS proizlazi namjera entitetskog zakonodavca da "osnuje Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske", dok je u članu 3 tog zakona propisano: "Savjet je samostalan i nezavisan organ u Republici Srpskoj." S druge strane, kako je navedeno, važeći državni zakon u članu 1 propisuje osnivanje VSTSBiH, dok stav (2) istog člana izričito navodi: "Savjet je samostalni organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravnog lica." Podnosilac zahtjeva dalje ističe da iz sadržaja osporenog zakona proizlazi da se njim regulišu sva pitanja koja su već uređena na državnom nivou, te da RS nema zakonodavnu nadležnost da donosi propise o uređenju i funkcionisanju entitetskog pravosuđa van odredbi državnog zakona. Osim toga, ukazuje da se najveća kolizija jasno ogleda u formulaciji člana 198 Zakona o VSTSRS, koji reguliše prelazne i završne odredbe. Tom odredbom je propisano da "svi nosioci pravosudnih funkcija koji su imenovani odlukom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog zakona ostaju i dalje na dužnostima u sudovima i javnim tužilaštvima Republike Srpske na kojima se nalaze u trenutku stupanja na snagu ovog zakona". Time se potvrđuje da je jasna intencija entitetskog zakonodavca da nakon stupanja na snagu ovog zakona, kako to definiše član 200 spornog zakona, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz člana 6 stav 2, de facto izvrši razvlašćivanje VSTSBiH. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva je ukazao da je predsjednik Republike Srpske u više navrata javno izjavio da "srpski predstavnici u pravosudnim institucijama i drugim institucijama BiH ne smiju ostati na svojim radnim mjestima", te da, ako to učine, "čine izdaju srpskog naroda". Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, time se ukazuje na Broj 32 - Stranica 36 Srijeda, 30. 4. 2025. diskriminatornu i neustavnu namjeru, koja se očituje u kršenju ljudskih i radnih prava zaposlenika državnih pravosudnih institucija koji dolaze iz reda srpskog naroda. Takođe, podnosilac zahtjeva ističe da, uzimajući u obzir i ostala tri zakona s 18. posebne sjednice Narodne skupštine RS od 27. februara 2025. godine (Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS i Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija), kao i izjave ključnih funkcionera vlasti u Republici Srpskoj, mo- že se utvrditi i ratio donošenja osporenog zakona, koji se sas- toji u namjeri da se "razbije i podijeli državno pravosuđe".

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

7. Podnosilac zahtjeva smatra da bi stupanje na snagu Zakona o VSTSRS predstavljalo veliki korak unazad za evropske integracije Bosne i Hercegovine te za vladavinu prava i pravnu sigurnost u cijeloj zemlji. Zatim ističe da je pri donošenju privremene mjere potrebno uzeti u obzir i kontekst donošenja osporenog zakona. U vezi s tim ukazuje da je Zakon usvojen nakon što je Sud Bosne i Hercegovine prvostepenom presudom osudio predsjednika Republike Srpske na godinu dana zatvora te mu izrekao zabranu obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske na šest godina. Podnosilac zahtjeva ukazuje i na izjave političkih predstavnika iz Republike Srpske, iz kojih, prema njegovom mišljenju, proizlazi jasna namjera političkog rukovodstva tog entiteta da izvrši pritisak na sudsku vlast u Bosni i Hercegovini. Takođe navodi da se odmah po stupanju na snagu osporenog zakona planiraju preduzeti konkretne mjere za uspostavljanje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta RS. To uključuje donošenje Pravilnika o postupku kandidovanja i izbora prvih članova Savjeta, koji bi, prema osporenom zakonu, donio ministar pravde. Time bi se, kako tvrdi, omogućila potpuna politička kontrola nad procesima imenovanja sudija i tužilaca. Podnosilac zahtjeva zaključuje da bi primjena tog zakona dovela do prenosa nadležnosti u području pravosuđa s državnog nivoa na entitetski, što je suprotno Sporazumu iz 2004. godine te Odluci Ustavnog suda BiH broj U-11/08. Nadalje, smatra da bi osporeni zakon doveo do stvaranja paralelnih institucija i narušavanja jedinstva u organizaciji i upravljanju pravosuđem. Time bi se, kako navodi, ugrozila pravna sigurnost, temelj svake pravne države, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, što bi imalo direktne negativne posljedice za građane te ometalo uživanje njihovih osnovnih ljudskih prava. 8. Prema ocjeni podnosioca zahtjeva, privremena mjera obustavljanja primjene Zakona o VSTSRS do konačne odluke Ustavnog suda nužna je jer je navedeni zakon, u većini svojih odredbi, očigledno neustavan. Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, jasno je da Narodna skupština RS nije imala nadležnost da donese zakon koji preuzima ovlašćenja državnih institucija, prije svega VSTSBiH, te uređuje ista pitanja koja su već regulisana državnim zakonom. Ako bi ijedna odredba osporenog zakona stupila na snagu prije konač- ne odluke Ustavnog suda, već bi bilo kasno jer bi VSTSBiH bio trajno razvlašćen. Stoga, već u ovoj fazi postoje dovoljni dokazi da bi primjena spornog zakona nanijela ozbiljnu i nepopravljivu štetu nezavisnosti i nepristrasnosti pravosuđa, ne prejudicirajući konačnu odluku Ustavnog suda.

III. Relevantni propisi

9. **Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu** **Bosne i Hercegovine** ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1. st. od (1) do (3)

Osnivanje (1) Ovim zakonom osniva se Visoki sudski i tužilački savjet i reguliše: njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja i uslovi i mandat za vršenje sudijske i tuži- lačke funkcije, imenovanje sudija i tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i tužilaca, privremeno udaljenje sudija i tužilaca od vršenja funkcije, nespojivost funkcije sudija i tužilaca sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i tužilaca i druga pitanja u vezi sa radom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (u daljem tekstu: Savjet). (2) Savjet je samostalan organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravnog lica. (3) Na Savjet se ne primjenjuju odredbe Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03 i 42/03) i Zakona o upravi Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02). POGLAVLjE III - NADLEŽNOST I OVLAŠTENjA

Član 17. tač. od (1) do (7)

Nadležnost Vijeće ima sljedeće nadležnosti: (1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i opštinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine; (2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine; (3) daje prijedloge nadležnim organima u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda Republike Srpske i imenovanjem sudija u Ustavni sud Fede- racije Bosne i Hercegovine. Prilikom izvršavanja svojih nadležnosti iz ovog stava Savjet, prije davanja prijedloga, traži pismeno mišljenje odgovarajućeg ustavnog suda; (4) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima; (5) odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima; (6) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja funkcije sudija, sudija porotnika, dodatnih sudija i tužilaca; (7) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i savjetuje entitetske centre za edukaciju sudija i tužilaca i Pravosudnu komisiju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa usvajanjem programa stručnog usavršavanja sudija i tužilaca;

Član 18.

Sudovi i tužilaštva Savjet ima nadležnosti navedene u članu 17. ovog zakona u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini što obuhvata sljedeće sudove i tužilaštva: (a) Sud Bosne i Hercegovine; (b) Tužilaštvo Bosne i Hercegovine; (c) Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine isključivo u skladu sa odredbama člana 17. (3) ovog zakona; (d) Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine; (e) Okružne i osnovne sudove u Republici Srpskoj; (f) Kantonalne i opštinske sudove u Federaciji Bosne i Hercegovine; Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 37 (g) Republičko tužilaštvo Republike Srpske i Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine; (h) Okružna tužilaštva u Republici Srpskoj i kantonalna tužilaštva u Federaciji Bosne i Hercegovine; (i) Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercego- vine, Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 92.

Prestanak važenja dosadašnjih zakona Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Her- cegovine, sa izmjenama i dopunama, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske, sa izmje-nama i dopunama i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, sa izmjenama i dopunama.

Član 93.

Usklađivanje zakona Zakoni ili zakonske odredbe sadržane u zakonima koji su na snazi u Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine moraju se uskladiti sa ovim zakonom, a one odredbe koje nisu u skladu sa ovim zakonom prestaju da važe. 10. **Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu** **Republike Srpske** ("Službeni glasnik RS" broj 19/25, objavljen 5. marta 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi: Osnivanje

Član 1. stav (1)

(1) Ovim zakonom osniva se Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske i uređuje njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja, uslovi i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje i premještaj sudija i javnih tužilaca, privremeno upućivanje sudija i javnih tužilaca, ocjenjivanje sudija i javnih tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i javnih tužilaca, privremeno udaljenje sudija i javnih tužilaca od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudija i javnih tužilaca sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i javnih tužilaca i druga pitanja u vezi sa radom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske. Nezavisni i samostalni organ

Član 3.

(1) Savjet je samostalan i nezavisan organ u Republici Srpskoj, koji se sastoji od Sudskog i Tužilačkog odjeljenja, i ima svojstvo pravnog lica. (2) Savjet ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno, efikasno i profesionalno pravosuđe, kako je propisano u članu 49. ovog zakona. (3) Sjedište Savjeta je u Banjoj Luci. (4) Odgovarajuće prostorije, opremu i godišnji budžet za rad Savjeta obezbijediće Vlada Republike Srpske. GLAVA VIII NADLEŽNOSTI SAVJETA Nadležnost

Član 49. tač. od 1) do 8)

Savjet ima sljedeće nadležnosti: 1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova i sudije porotnike u sve sudove na teritoriji Republike Srpske sa izuzetkom Ustavnog suda Republike Srpske, 2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na teritoriji Republike Srpske, 3) odlučuje o prigovorima u postupku ocjenjivanja sudija i tužilaca, 4) daje prijedloge predsjedniku Republike u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda, 5) odlučuje o prestanku mandata sudija, tužilaca, predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca, 6) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, i tužiocima i odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima, 7) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, i tužilaca, 8) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i Savjetuje Centar za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske, Primjena nadležnosti

Član 50.

(1) Savjet ima zakonom utvrđene nadležnosti u odnosu na sudove i tužilaštva u Republici Srpskoj izuzev Ustavnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustavni sud). (2) U odnosu Ustavni sud Republike Srpske Savjet ima nadležnosti isključivo u skladu sa odredbama člana 49. tačka 4) ovog zakona. GLAVA XXV PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Regulisanje statusa nosilaca pravosudnih funkcija

Član 198.

(1) Sudije, sudije-porotnici, tužioci, predsjednici sudova, glavni tužioci i zamjenici glavnih tužilaca u sudovima i javnim tužilaštvima Republike Srpske, a koji su imenovani odlukom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog zakona ostaju i dalje na dužnostima u sudovima i javnim tužilaštvima Republike Srpske na kojima se nalaze u trenutku stupanja na snagu ovog zakona. (2) Dodatne sudije koje su imenovani odlukom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog zakona prelaze u status redovnog sudije stupanjem na snagu ovog zakona. Početak rada Savjeta

Član 200.

Savjet je dužan da počne sa radom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz člana 6. stav 2. ovog zakona. Stupanje na snagu

Član 201.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. **Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelo-** **vanja vanustavnih institucija BiH** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom propisuje se neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske.

Član 3.

Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04, 93/05, 48/07, 63/23, 9/24 i 50/24) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 5.

Zabranjuje se rad i postupanje institucija čiji rad je regulisan zakonima iz čl. 2. do 4. ovog zakona na teritoriji Republike Srpske. Broj 32 - Stranica 38 Srijeda, 30. 4. 2025.

Član 6.

Nadležne institucije i organi Republike Srpske obavezni su preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona.

Član 7.

Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovog zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske za krivična djela u vezi sa izvršenjem ovog zakona, a nadležne institucije i organi Republike Srpske obezbijediće im i pružiti svu neophodnu zaštitu u vezi sa primjenom ovog zakona.

Član 8.

S ciljem sprovođenja ovog zakona, Vlada Republike Srpske će donijeti potrebne podzakonske propise.

Član 9.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". 12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 13. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će štititi ovaj Ustav. a) Ustavni sud ima isključivu nadležnost da odlučuje u sporovima koji po ovom Ustavu nastaju između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući samo na to: - Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa nekom od susjednih država saglasna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. - Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa ovim Ustavom. Sporove mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog zakonodavnog vijeća nekog entiteta. 14. Član 64 st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. [...] 15. Ustavni sud podsjeća da je član 64 Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 16. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da na osnovu samog uvida u predmet regulisanja osporenog Zakona o VSTSRS i njegovog poređenja s odredbama Zakona o VSTSBiH proizlazi da se osporenim zakonom regulišu pitanja koja su već regulisana odredbama Zakona o VSTSBiH i da se pri tome uspostavljaju nadležnosti VSTSRS za pitanja za koja je već nadležan VSTSBiH. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, podsjeća na stav iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj U-11/08 u kojoj je naveo "da je formalni prenos nadležnosti s entitetskog na državni nivo izvršen Sporazumom, čime je nadležnost za formiranje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta prenesena na državni nivo. Parlamentarna skupština je donijela pobijani zakon u oblasti koja je prenesena na državni nivo, postupajući na taj način u okviru svojih ovlašćenja iz člana IV/4.a) Ustava BiH" (vidi, op. cit., U-11/08 , tačka 23). Ustavni sud je taj stav ponovio i u Odluci broj U-2/22 od 26. maja 2022. godine (vidi tač. 85–88) u kojoj je zaključio: "Ustavni sud naglašava da za nadležnosti koje su već prenesene na državu BiH ne može postojati nadležnost entiteta za njihovo ponovno uspostavljanje, pa samim tim ni za njihovo regulisanje. Za to su isključivo nadležne institucije BiH, odnosno u konkretnom slučaju Parlamentarna skupština BiH, koja je u smislu člana IV/4.a) Ustava BiH isključivo nadležna za regulisanje tih oblasti. Parlamentarna skupština BiH je donijela navedene zakone i stoga ih samo ona može staviti van snage." Ustavni sud smatra da se time u okolnostima konkretnog slučaja zaista pokreće pitanje nadležnosti Narodne skupštine RS da donosi propise u istoj oblasti za koju postoji isključiva nadležnost Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, stoga, smatra da postoje valjane sumnje da bi osporeni zakon mogao narušiti ustavni poredak i stabilnost i neometano funkcionisanje pravosuđa u Bosni i Hercegovini, što je u ovoj fazi dovoljno da se utvrdi postojanje "dokazive tvrdnje" za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uslova da bi Ustavni sud usvojio zahtjev za privremenu mjeru. 17. Ustavni sud dalje ukazuje da ima ovlašćenja da usvoji privremenu mjeru samo ako postoji hitnost, u smislu da se može nanijeti nenadoknadiva šteta interesima koji su predmet ovog postupka. Ustavni sud zapaža da propisi koji se odnose na oblast upravljanja pravosuđem predstavljaju jednu od najvažnijih oblasti regulisanja u svakoj državi jer obezbjeđuju nezavisnost i nepristrasnost pravosudnog sistema, te ostvaruju ključnu ulogu u održavanju vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i sloboda te u očuvanju povjerenja građana u institucije pravde. S obzirom na to, stabilan pravosudni okvir zasniva se na poštovanju demokratskih principa i pravne sigurnosti, a njegovo narušavanje može imati dalekosežne negativne posljedice za druge oblasti društvenog života. 18. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je Narodna skupština donijela "Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH" (u daljnjem tekstu: Zakon o neprimjenjivanju) kojim je propisala da se Zakon o VSTSBiH neće "primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske", da je zabranila rad i postupanje VSTSBiH i da je dala nalog svim institucijama da preduzmu "mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona". Istovremeno s tim zakonom donesen je Zakon o VSTSRS u hitnoj proceduri. U tom pogledu, Ustavni sud smatra da donošenje Zakona o neprimjenjivanju, zatim osporenog zakona kojim se preuzimaju nadležnosti VSTSBiH u hitnoj proceduri, kao i stupanje na snagu zakona dan nakon njegovog objavljivanja su okolnosti koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju već uspostavljenom pravosudnom sistemu. Istovremeno Ustavni sud zapaža da činjenica da se osporenim zakonom propisuje rok od 90 dana za početak rada VSTSRS, kao i rokovi za donošenje podzakonskih akata ukazuje na hitnost u donošenju privremene mjere. Naime, primjena takvih odredbi može dovesti do stvaranja paralelnih pravosudnih institucija i situacije u kojoj bi nosioci pravosudnih funkcija mogli Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 39 biti suočeni sa stabilnošću svoje funkcije, a stranke u postupku s neizvjesnom zakonitošću postupanja redovnih sudova. Takva pravna situacija mogla bi dovesti do smanjenja efikasnosti pravne zaštite te podrivanja povjerenja građana u pravosudne institucije. Stvorene paralelne pravne strukture nesporno bi ugrozile integritet pravosudnog sistema BiH izazivajući pravnu nesigurnost i destabilizaciju vladavine prava, naročito ako bi Zakon kasnije bio proglašen neustavnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost, te kako bi se zaštitila ujednačenost pravosudnog sistema do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva. 19. Nadalje, ocjenjujući mogućnost nastanka štetnih posljedica u slučaju privremenog stavljanja osporenog zakona van snage, Ustavni sud zapaža da je Zakon o VSTSRS tek stupio na snagu. Prema tome, Ustavni sud smatra da bi donošenje privremene mjere, ako eventualno bude donesena odluka o neusklađenosti Zakona o VSTSRS s Ustavom Bosne i Hercegovine, takođe spriječilo negativne posljedice koje bi mogle nastati u slučaju kada bi nadležne javne vlasti u Republici Srpskoj nastavile da donose podzakonske akte. S druge strane, Ustavni sud uočava da se odredbe Zakona o VSTSBiH primjenjuju od 2004. godine i da je na osnovu tih odredbi uspostavljen pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini koji u potpunosti funkcioniše već više od dvije decenije. Stoga, Ustavni sud smatra da bi primjenom spornog zakona nastao rizik od nepopravljive štete za pravnu sigurnost i vladavinu zakona. 20. Istovremeno, Ustavni sud smatra da bi i pravna sigurnost kao važan segment principa vladavine prava takođe bila ozbiljno ugrožena ukoliko bi vlasti u RS preduzimale daljnje korake na osnovu osporenog zakona. U tom pogledu, Ustavni sud smatra da bi donošenje bilo kakvih pravnih akata ili preduzimanje bilo kojih radnji na osnovu tog zakona otvaralo mogućnost uspostavljanja paralelne pravne i institucionalne strukture u odnosu na onu koja već postoji prema državnom zakonu. Stoga je Ustavni sud odlučio da je u smislu člana 64 stav (1) Pravila Ustavnog suda potrebno donijeti privremenu mjeru kojom će se privremeno staviti van snage svi akti koji su eventualno doneseni na osnovu osporenog zakona i istovremeno zabraniti svim licima preduzimanje bilo kakvih daljnjih radnji na osnovu odredbi tog zakona. 21. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64 stav (1) Pravila Ustavnog suda, neop- hodno donošenje privremene mjere kojom se Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) privremeno stavlja van pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 22. U smislu člana 64 stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 23. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 24. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 1 Odluka objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 14/25 25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , s. r. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj **U-8/25** , rješavajući zahtjev **Denisa Zvizdića** ,

predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne

**skupštine Bosne i Hercegovine** , za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI 1

Usvaja se zahtjev **Denisa Zvizdića** , **predsjedavajućeg** **Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH** , za donošenje privremene mjere. Privremeno se stavlja van snage Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25). U skladu sa članom 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu - privremeno se stavljaju van snage svi akti doneseni na osnovu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) i - privremeno se zabranjuje svim zakonodavnim, izvršnim i sudskim institucijama u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama Republike Srpske ili jedinicama lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službenim ili odgovornim licima iz Republike Srpske koja obavljaju dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25). Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Denis Zvizdić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 6. marta 2025. godine Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25; u daljnjem tekstu: Zakon o VSTVRS). Broj 32 - Stranica 40 Srijeda, 30. 4. 2025. 2. Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana 64. Pravila Ustavnog suda, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi privremeno stavio van snage Zakon o VSTVRS do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

II. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni Zakon o VSTVRS nije u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i III/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Naveo je da je kao predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ovlašten za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Također smatra da je nesporno da je, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud nadležan da odlučuje o tome jesu li odredbe ustava ili zakona entiteta u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. 4. U odnosu na navode o nesaglasnosti osporenog zakona s odredbom člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je ukazao na praksu Ustavnog suda iz Odluke broj U-23/22 te je istakao da entiteti ne mogu preuzimati državne nadležnosti niti ih vraćati nakon što su već prenesene na nivo Bosne i Hercegovine. Potom je naveo da je formiranje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH) bio zahtjev Evropske unije i da je to ocijenjeno kao najbolji način za osiguranje potpuno ujednačenih standarda u pogledu imenovanja i disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca na cijelom teritoriju BiH. Također je ukazao na to da je VSTVBiH uspostavljen na osnovu Sporazuma o prijenosu određenih nadležnosti entiteta kroz osnivanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum). Na osnovu tog sporazuma i u smislu člana III/5.a) Ustava BiH, Parlamentarna skupština BiH donijela je Zakon o VSTVBiH, na osnovu kojeg je ta nadležnost postala nadležnost Bosne i Hercegovine. Zbog toga podnosilac zahtjeva smatra da bi stupanje na snagu osporenog zakona predstavljalo ogroman korak unazad u kontekstu evropskih integracija Bosne i Hercegovine te općenito u pogledu vladavine prava i pravne sigurnosti na teritoriju Bosne i Hercegovine. 5. U vezi s navodima o nesaglasnosti osporenog zakona s odredbama člana III/5. Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je naveo da je uspostava VSTVBiH izvršena u potpunosti u skladu sa članom III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji je dao mogućnost entitetima da započnu pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine. U skladu s tom odredbom, kako je istaknuto, oba doma Parlamentarne skupštine BiH usvojila su Zakon o VSTVBiH, čime je taj zakon postao punopravni dio ustavnog i pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Također, ukazano je da je Ustavni sud u Odluci broj U-11/08 od 30. januara 2009. godine, prilikom razmatranja zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o VSTVBiH, zaključio da je postojao valjan pravni osnov za donošenje navedenog zakona, odnosno da je taj zakon donesen u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Na osnovu toga, podnosilac zahtjeva smatra da nije postojala ustavna osnova da entiteti tu dodatnu nadležnost Bosne i Hercegovine na bilo koji način preuzmu ili reguliraju na drugačiji način. U tom pogledu ukazuje da je jedino organ koji je uspostavio VSTVBiH, a to je Parlamentarna skupština, mogao donijeti bilo kakvu odluku o uređenju VSTVBiH. Također, podnosilac zahtjeva navodi da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na sjednici od 4. marta 2025. godine utvrdilo Prijedlog zakona o VSTVBiH s prijedlogom Parlamentarnoj skupštini da ga razmatra po skraćenoj proceduri s ciljem ispunjavanja prioriteta u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Zbog toga podnosilac zahtjeva smatra da ne postoji nijedan pravni argument koji može osporiti valjanost uspostave VSTVBiH, odnosno da je prima facie jasno da Zakon o VSTVRS nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. 6. Obrazlažući nesaglasnost osporenog zakona sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je naveo da je tom odredbom jasno uspostavljena obaveza da entiteti kao administrativno-teritorijalne jedinice moraju poštovati sva načela i proceduralne norme propisane Ustavom Bosne i Hercegovine te da se moraju pridržavati odluka institucija Bosne i Hercegovine. Dalje, naveo je da Zakon o VSTVBiH predstavlja odluku institucija Bosne i Hercegovine te da je taj zakon morao biti poštovan. Međutim, uprkos tome, Narodna skupština RS donošenjem osporenog zakona dovela je do kolizije dvaju zakona, pri čemu je, prema sistemu hijerarhije pravnih normi, jasno da je državni zakon iznad bilo kojeg entitetskog propisa. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva ukazuje da iz člana 1. Zakona o VSTVRS proizlazi namjera entitetskog zakonodavca da "osnuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće Republike Srpske", dok je u članu 3. tog zakona propisano: "Savjet je samostalan i nezavisan organ u Republici Srpskoj." S druge strane, kako je navedeno, važeći državni zakon u članu 1. propisuje osnivanje VSTVBiH, dok stav (2) istog člana izričito navodi: "Vijeće je samostalni organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravnog lica." Podnosilac zahtjeva dalje ističe da iz sadržaja osporenog zakona proizlazi da se njime reguliraju sva pitanja koja su već uređena na državnom nivou te da RS nema zakonodavnu nadležnost da donosi propise o uređenju i funkcioniranju entitetskog pravosuđa van odredbi državnog zakona. Osim toga, ukazuje da se najveća kolizija jasno ogleda u formulaciji člana 198. Zakona o VSTVRS, koji regulira prelazne i završne odredbe. Tom odredbom je propisano da "svi nosioci pravosudnih funkcija koji su imenovani odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog zakona ostaju i dalje na dužnostima u sudovima i javnim tužilaštvima Republike Srpske na kojima se nalaze u trenutku stupanja na snagu ovog zakona". Time se potvrđuje da je jasna intencija entitetskog zakonodavca da nakon stupanja na snagu ovog zakona, kako to definira član 200. spornog zakona, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz člana 6. stava 2, de facto izvrši razvlašćivanje VSTVBiH. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva je ukazao da je predsjednik Republike Srpske u više navrata javno izjavio da "srpski predstavnici u pravosudnim institucijama i drugim institucijama BiH ne smiju ostati na svojim radnim mjestima", te da, ako to učine, "čine izdaju srpskog naroda". Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, time se ukazuje na diskriminatornu i neustavnu namjeru koja se očituje u kršenju ljudskih i radnih prava zaposlenika državnih pravosudnih institucija koji dolaze iz reda srpskog naroda. Također, podnosilac zahtjeva ističe da, uzimajući u obzir i ostala tri zakona s 18. posebne sjednice Narodne skupštine RS od 27. februara 2025. godine (Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS i Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija), kao i izjave ključnih dužnosnika vlasti u Republici Srpskoj, može se utvrditi i ratio donošenja osporenog zakona, koji se sastoji u namjeri da se "razbije i podijeli državno pravosuđe".

b) Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere

7. Podnosilac zahtjeva smatra da bi stupanje na snagu Zakona o VSTVRS predstavljalo veliki korak unazad za evropske integracije Bosne i Hercegovine te za vladavinu prava i pravnu sigurnost u cijeloj zemlji. Potom ističe da je pri donošenju privremene mjere potrebno uzeti u obzir i kontekst donošenja osporenog zakona. U vezi s tim ukazuje da je Zakon usvojen nakon što je Sud Bosne i Hercegovine prvostepenom presudom osudio predsjednika Republike Srpske na godinu dana zatvora te mu izrekao zabranu obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske na šest godina. Podnosilac zahtjeva ukazuje i na izjave političkih predstavnika iz Republike Srpske iz kojih, prema njegovom mišljenju, proizlazi jasna namjera političkog rukovodstva tog entiteta da izvrši pritisak na sudsku vlast u Bosni i Hercegovini. Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 41 Također navodi da se odmah po stupanju na snagu osporenog zakona planiraju preduzeti konkretne mjere za uspostavu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS. To uključuje donošenje Pravilnika o postupku kandidiranja i izbora prvih članova Vijeća, koji bi, prema osporenom zakonu, donio ministar pravde. Time bi se, kako tvrdi, omogućila potpuna politička kontrola nad procesima imenovanja sudija i tužilaca. Podnosilac zahtjeva zaključuje da bi primjena tog zakona dovela do prijenosa nadležnosti u području pravosuđa s državnog nivoa na entitetski, što je suprotno Sporazumu iz 2004. godine te Odluci Ustavnog suda BiH broj U- 11/08. Nadalje, smatra da bi osporeni zakon doveo do stvaranja paralelnih institucija i narušavanja jedinstva u organizaciji i upravljanju pravosuđem. Time bi se, kako navodi, ugrozila pravna sigurnost, temelj svake pravne države, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, što bi imalo direktne negativne posljedice za građane te ometalo uživanje njihovih osnovnih ljudskih prava. 8. Prema ocjeni podnosioca zahtjeva, privremena mjera obustave primjene Zakona o VSTVRS do konačne odluke Ustavnog suda nužna je jer je navedeni zakon, u većini svojih odredbi, očigledno neustavan. Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, jasno je da Narodna skupština RS nije imala nadležnost da donese zakon koji preuzima ovlaštenja državnih institucija, prije svega VSTVBiH, te uređuje ista pitanja koja su već regulirana državnim zakonom. Ako bi ijedna odredba osporenog zakona stupila na snagu prije konačne odluke Ustavnog suda, već bi bilo kasno jer bi VSTVBiH bio trajno razvlašten. Stoga, već u ovoj fazi postoje dovoljni dokazi da bi primjena spornog zakona nanijela ozbiljnu i nepopravljivu štetu nezavisnosti i nepristranosti pravosuđa, ne prejudicirajući konačnu odluku Ustavnog suda.

III. Relevantni propisi

9. **Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i** **Hercegovine** ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 1. st. od (1) do (3)

Osnivanje (1) Ovim zakonom osniva se Visoko sudsko i tužilačko vijeće i regulira: njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja i uslovi i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje sudija i tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i tužilaca, privremeno udaljenje sudija i tužilaca od vršenja funkcije, nespojivost funkcije sudija i tužilaca s drugim dužnostima, prestanak mandata sudija i tužilaca i druga pitanja u vezi s radom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljem tekstu: Vijeće). (2) Vijeće je samostalan organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravne osobe. (3) Na Vijeće se ne primjenjuju odredbe Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03 i 42/03) i Zakona o upravi Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02). POGLAVLJE III - NADLEŽNOST I OVLAŠTENJA

Član 17. tač. od (1) do (7)

Nadležnost Vijeće ima sljedeće nadležnosti: (1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine; (2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine; (3) daje prijedloge nadležnim organima u vezi s njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda Republike Srpske i imenovanjem sudija u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Prilikom izvršavanja svojih nadležnosti iz ovog stava Vijeće, prije davanja prijedloga, traži pismeno mišljenje odgovarajućeg ustavnog suda; (4) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima; (5) odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima; (6) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja funkcije sudija, sudija porotnika, dodatnih sudija i tužilaca; (7) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i savjetuje entitetske centre za edukaciju sudija i tužilaca i Pravosudnu komisiju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa usvajanjem programa stručnog usavršavanja sudija i tužilaca;

Član 18.

Sudovi i tužilaštva Vijeće ima nadležnosti navedene u članu 17. ovog zakona u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini što obuhvata sljedeće sudove i tužilaštva: (a) Sud Bosne i Hercegovine; (b) Tužilaštvo Bosne i Hercegovine; (c) Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, isključivo u skladu s odredbama člana 17.(3) ovog zakona; (d) Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine; (e) Okružne i osnovne sudove u Republici Srpskoj; (f) Kantonalne i općinske sudove u Federaciji Bosne i Hercegovine; (g) Republičko tužilaštvo Republike Srpske i Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine; (h) Okružna tužilaštva u Republici Srpskoj i kantonalna tužilaštva u Federaciji Bosne i Hercegovine; (i) Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 92.

Prestanak važenja dosadašnjih zakona Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, sa izmjenama i dopunama, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske, sa izmjenama i dopunama i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, sa izmjenama i dopunama.

Član 93.

Usklađivanje zakona Zakoni ili zakonske odredbe sadržane u zakonima koji su na snazi u Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine moraju se uskladiti s ovim zakonom, a one odredbe koje nisu u skladu s ovim zakonom prestaju da važe. 10. **Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu** **Republike Srpske** ("Službeni glasnik RS" broj 19/25, objavljen 5. marta 2025. godine) u relevantnom dijelu glasi: Osnivanje

Član 1. stav (1)

(1) Ovim zakonom osniva se Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske i uređuje njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja, uvjeti i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje i premještaj sudija i javnih tužilaca, privremeno upućivanje sudija i javnih tužilaca, ocjenjivanje sudija i javnih tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i javnih tužilaca, privremeno udaljenje sudija i javnih tužilaca od vršenja dužnosti, Broj 32 - Stranica 42 Srijeda, 30. 4. 2025. nespojivost dužnosti sudija i javnih tužilaca sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i javnih tužilaca i druga pitanja u vezi sa radom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske. Neovisni i samostalni organ

Član 3.

(1) Savjet je samostalan i neovisan organ u Republici Srpskoj, koji se sastoji od Sudskog i Tužilačkog odjeljenja, i ima svojstvo pravnog lica. (2) Savjet ima zadatak da osigura neovisno, nepristrasno, efikasno i profesionalno pravosuđe, kako je propisano u članu 49. ovog zakona. (3) Sjedište Savjeta je u Banjoj Luci. (4) Odgovarajuće prostorije, opremu i godišnji budžet za rad Savjeta obezbijedit će Vlada Republike Srpske. GLAVA VIII. NADLEŽNOSTI SAVJETA Nadležnost

Član 49. tač. od 1) do 8)

Savjet ima sljedeće nadležnosti: 1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova i sudije porotnike u sve sudove na teritoriji Republike Srpske sa izuzetkom Ustavnog suda Republike Srpske, 2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na teritoriji Republike Srpske, 3) odlučuje o prigovorima u postupku ocjenjivanja sudija i tužilaca, 4) daje prijedloge predsjedniku Republike u vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda, 5) odlučuje o prestanku mandata sudija, tužilaca, predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca, 6) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, i tužiocima i odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima, 7) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, i tužilaca, 8) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i Savjetuje Centar za edukaciju sudija i javnih tužilaca Republike Srpske, Primjena nadležnosti

Član 50.

(1) Savjet ima zakonom utvrđene nadležnosti u odnosu na sudove i tužilaštva u Republici Srpskoj izuzev Ustavnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustavni sud). (2) U odnosu Ustavni sud Republike Srpske Savjet ima nadležnosti isključivo u skladu sa odredbama člana 49. tačka 4) ovog zakona. GLAVA XXV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Reguliranje statusa nosilaca pravosudnih funkcija

Član 198.

(1) Sudije, sudije-porotnici, tužioci, predsjednici sudova, glavni tužioci i zamjenici glavnih tužilaca u sudovima i javnim tužilaštvima Republike Srpske, a koji su imenovani odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog zakona ostaju i dalje na dužnostima u sudovima i javnim tužilaštvima Republike Srpske na kojima se nalaze u trenutku stupanja na snagu ovog zakona. (2) Dodatne sudije koje su imenovani odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine prije stupanja na snagu ovog zakona prelaze u status redovnog sudije stupanjem na snagu ovog zakona. Početak rada Savjeta

Član 200.

Savjet je dužan da počne sa radom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Pravilnika iz člana 6. stav 2. ovog zakona. Stupanje na snagu

Član 201.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 11. **Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelo-** **vanja vanustavnih institucija BiH** ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom propisuje se neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske.

Član 3.

Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04, 93/05, 48/07, 63/23, 9/24 i 50/24) neće se primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske.

Član 5.

Zabranjuje se rad i postupanje institucija čiji rad je reguliran zakonima iz čl. 2. do 4. ovog zakona na teritoriji Republike Srpske.

Član 6.

Nadležne institucije i organi Republike Srpske obavezni su preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja provođenja ovog zakona.

Član 7.

Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovog zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske za krivična djela u vezi sa izvršenjem ovog zakona, a nadležne institucije i organi Republike Srpske obezbijedit će im i pružiti svu neophodnu zaštitu u vezi sa primjenom ovog zakona.

Član 8.

S ciljem provođenja ovog zakona, Vlada Republike Srpske će donijeti potrebne podzakonske propise.

Član 9.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objave u "Službenom glasniku Republike Srpske". 12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda. 13. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav. a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: - Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. - Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. 14. Član 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. [...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Srijeda, 30. 4. 2025. Broj 32 - Stranica 43 [...] 15. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za dono- šenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 16. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da na osnovu samog uvida u predmet reguliranja osporenog Zakona o VSTVRS i njegove usporedbe s odredbama Zakona o VSTVBiH proizlazi da se osporenim zakonom reguliraju pitanja koja su već regulirana odredbama Zakona o VSTVBiH i da se pri tome uspostavljaju nadležnosti VSTVRS za pitanja za koja je već nadležan VSTVBiH. U tom pogledu, Ustavni sud, bez prejudiciranja ishoda odluke o meritumu, podsjeća na stav iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj U-11/08 u kojoj je naveo "da je formalni prijenos nadležnosti s entitetskog na državni nivo izvršen Sporazumom, čime je nadležnost za formiranje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća prenesena na državni nivo. Parlamentarna skupština je donijela pobijani zakon u oblasti koja je prenesena na državni nivo postupajući na taj način u okviru svojih ovlaštenja iz člana IV/4.a) Ustava BiH" (vidi, op. cit , U-11/08 , tačka 23). Ustavni sud je taj stav ponovio i u Odluci broj U-2/22 od 26. maja 2022. godine (vidi tač. 85−88) u kojoj je zaključio: "Ustavni sud naglašava da za nadležnosti koje su već prenesene na državu BiH ne može postojati nadležnost entiteta za njihovu ponovnu uspostavu, pa samim tim ni za njihovo reguliranje. Za to su isključivo nadležne institucije BiH, odnosno u konkretnom slučaju Parlamentarna skupština BiH, koja je u smislu člana IV/4.a) Ustava BiH isključivo nadležna za reguliranje tih oblasti. Parlamentarna skupština BiH je donijela navedene zakone i stoga ih samo ona može staviti van snage." Ustavni sud smatra da se time u okolnostima konkretnog slučaja doista pokreće pitanje nadležnosti Narodne skupštine RS da donosi propise u istoj oblasti za koju postoji isključiva nadležnost Bosne i Hercegovine. Ustavni sud stoga smatra da postoje valjane sumnje da bi osporeni zakon mogao narušiti ustavni poredak i stabilnost i neometano funkcioniranje pravosuđa u Bosni i Hercegovini, što je u ovoj fazi dovoljno da se utvrdi postojanje "dokazive tvrdnje" za mogućnost nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica kao uvjeta da bi Ustavni sud usvojio zahtjev za privremenu mjeru. 17. Ustavni sud dalje ukazuje da ima ovlaštenja da usvoji privremenu mjeru samo ako postoji hitnost u smislu da se može nanijeti nenadoknadiva šteta interesima koji su predmet ovog postupka. Ustavni sud zapaža da propisi koji se odnose na oblast upravljanja pravosuđem predstavljaju jednu od najvažnijih oblasti reguliranja u svakoj državi jer osiguravaju nezavisnost i nepri- stranost pravosudnog sistema, te ostvaruju ključnu ulogu u održa- vanju vladavine prava, zaštiti ljudskih prava i sloboda te u očuvanju povjerenja građana u institucije pravde. S obzirom na to, stabilan pravosudni okvir zasniva se na poštovanju demokratskih načela i pravne sigurnosti, a njegovo narušavanje može imati dalekosežne negativne posljedice za druge oblasti društvenog života. 18. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je Narodna skupština donijela "Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH" (u daljnjem tekstu: Zakon o neprimjenjivanju) kojim je propisala da se Zakon o VSTVBiH neće "primjenjivati niti izvršavati na teritoriji Republike Srpske", da je zabranila rad i postupanje VSTVBiH i da je dala nalog svim institucijama da preduzmu "mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona". Istovremeno s tim zakonom donesen je Zakon o VSTVRS u hitnoj proceduri. U tom pogledu Ustavni sud smatra da donošenje Zakona o neprimjenji- vanju, zatim osporenog zakona kojim se preuzimaju nadležnosti VSTVBiH u hitnoj proceduri, kao i stupanje na snagu zakona dan nakon njegove objave su okolnosti koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju već uspostavljenom pravosudnom sistemu. Istovremeno, Ustavni sud zapaža da činjenica da se osporenim zakonom propisuje rok od 90 dana za početak rada VSTVRS, kao i rokovi za donošenje podzakonskih akata, ukazuje na hitnost u donošenju privremene mjere. Naime, primjena takvih odredbi može dovesti do stvaranja paralelnih pravosudnih institucija i situacije u kojoj bi nosioci pravosudnih funkcija mogli biti suočeni sa stabilnošću svoje funkcije, a stranke u postupku s neizvjesnom zakonitošću postu- panja redovnih sudova. Takva pravna situacija mogla bi dovesti do smanjenja efikasnosti pravne zaštite te podrivanja povjerenja građana u pravosudne institucije. Stvorene paralelne pravne strukture nesporno bi ugrozile integritet pravosudnog sistema BiH izazivajući pravnu nesigurnost i destabilizaciju vladavine prava, naročito ako bi Zakon kasnije bio proglašen neustavnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice i očuvala pravna sigurnost, te kako bi se zaštitila ujednačenost pravosudnog sistema do donošenja konačne odluke o meritumu zahtjeva. 19. Nadalje, ocjenjujući mogućnost nastanka štetnih posljedica u slučaju privremenog stavljanja osporenog zakona van snage, Ustavni sud zapaža da je Zakon o VSTVRS tek stupio na snagu. Prema tome, Ustavni sud smatra da bi donošenje privremene mjere, ako eventualno bude donesena odluka o neusklađenosti Zakona o VSTVRS s Ustavom Bosne i Hercegovine, također spriječilo negativne posljedice koje bi mogle nastati u slučaju kada bi nadležne javne vlasti u Republici Srpskoj nastavile da donose podzakonske akte. S druge strane, Ustavni sud uočava da se odredbe Zakona o VSTVBiH primjenjuju od 2004. godine i da je na osnovu tih odredbi uspostavljen pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini koji u potpunosti funkcionira već više od dvije decenije. Stoga, Ustavni sud smatra da da bi primjenom spornog zakona nastao rizik od nepopravljive štete za pravnu sigurnost i vladavinu zakona. 20. Istovremeno, Ustavni sud smatra da bi i pravna sigurnost kao važan segment načela vladavine prava također bila ozbiljno ugrožena ako bi vlasti u RS preduzimale daljnje korake na osnovu osporenog zakona. U tom pogledu, Ustavni sud smatra da bi donošenje bilo kakvih pravnih akata ili preduzimanje bilo kojih radnji na osnovu tog zakona otvaralo mogućnost uspostave paralelne pravne i institucionalne strukture u odnosu na onu koja već postoji prema državnom zakonu. Stoga, Ustavni sud je odlučio da je u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda potrebno donijeti privremenu mjeru kojom će se privremeno staviti van snage svi akti koji su eventualno doneseni na osnovu osporenog zakona i istovremeno zabraniti svim licima preduzimanje bilo kakvih daljnjih radnji na osnovu odredbi tog zakona. 21. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, neophodno donošenje privremene mjere kojom se Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) privremeno stavlja van pravne snage ab initio do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenom zahtjevu. 22. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/25) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 23. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. 24. Ustavni sud podsjeća na to da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva. 25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine **Seada Palavrić** , s. r. Broj 32 - Stranica 44 Srijeda, 30. 4. 2025.

KAZALO DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o izboru sudaca Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) Odluka o izboru sudija Ustavnog suda Fede- racije Bosne i Hercegovine (srpski jezik) Odluka o izboru sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (bosanski jezik)

VLADA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Rješenje o formiranju Koordinacionog tima za koordinaciju aktivnosti u svezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provedbu Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 (hrvatski jezik) Rješenje o formiranju Koordinacionog tima za koordinaciju aktivnosti u vezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 (srpski jezik) Rješenje o formiranju Koordinacionog tima za koordinaciju aktivnosti u vezi sa pripremom prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 (bosanski jezik) Rješenje o formiranju Radne skupine za pripremu Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provedbu Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 (hrvatski jezik) Rješenje o formiranju Radne grupe za pripremu Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 (srpski jezik) Rješenje o formiranju Radne grupe za pripremu Prijedloga strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 i Akcionog plana za provođenje Strategije za borbu protiv korupcije 2024 - 2028 (bosanski jezik)

FEDERALNO MINISTARSTVO TRGOVINE

Rješenje o imenovanju Komisije za utvrđivanje ispunjavanja uslova za obavljanje kontrole kvali- tete određenih proizvoda pri uvozu u Privrednom društvu "Forster Rohner Ilidža" d.o.o. Ilidža

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka broj U-6/25 (hrvatski jezik) Odluka broj U-6/25 (srpski jezik) Odluka broj U-6/25 (bosanski jezik) Odluka broj U-7/25 (hrvatski jezik) Odluka broj U-7/25 (srpski jezik) Odluka broj U-7/25 (bosanski jezik) Odluka broj U-8/25 (hrvatski jezik) Odluka broj U-8/25 (srpski jezik) Odluka broj U-8/25 (bosanski jezik)